utorak, 8. siječnja 2013.

Godina za godinom...

Naravno da svi na početku godine podvlačimo crtu i pokušavamo sagledati kakva nam je bila prošla godina te donosimo i neke odluke kojih se ionako nećemo pridržavati. Tako sam ja sebi lani zacrtala da ću napisati knjigu i stvarno sam u tom trenutku mislila da će mi to i uspjeti, ali od toga sam potpuno odustala. To je trebala biti knjiga o kreativnim tehnikama, prožeta brdom fotografija, čak sam i napisala nekoliko poglavlja, ali sam shvatila da nemam ono što je osnovno za pisanje takve knjige, a to je vrijeme. A, naravno, ovo nije ni dobro vrijeme za knjige, bar ja to razumijem, jer sam svakodnevno njima okružena na poslu. Ponekad, kad sam skroz u crnoj fazi, kažem da će čitanje i knjige potpuno izumrijeti, kao što su izumrle i neke druge stvari, poput gramofonskih ploča, kaseta s pjesmama i slično. Zašto bi knjiga bila iznimka? Ipak, kakva je bila moja 2012? Mogu napisati da je bila i ovakva i onakva, godina u kojoj sam pročitala neke dobre knjige, u kojoj sam napravila neke dobre radove, godina u kojoj sam se živcirala, smijala se, plakala, godina u kojoj sam srela neke zanimljive ljude, u kojoj sam dijelila pozitivnu i negativnu energiju s ljudima koji su bili oko mene. Godina u kojoj sam nastojala biti dobra supruga i majka, ali to mi nije baš uvijek uspjevalo. Ipak, sve to nabrojano ne može se mjeriti s jednom jedinom činjenicom, a to je da sam 17. srpnja mogla prisvojiti prvu rečenicu iz romana Alberta Camusa "Stranac", a koja glasi: "Danas je majka umrla." Ništa, ama baš ništa drugo, ne može se mjeriti s tim. Godina 2012. meni je godina u kojoj je umrla moja mama. I kad prevalim još koju godinu preko leđa, i dalje će to biti upravo to, i ništa drugo.
Ova mala djevojčica koja sjedi tati na krilu sam ja, ali tako davno da se ne usuđujem ni izreći kad je nastala fotografija. Nema više ni tate, ni mame, ostale smo nas tri sestre...

Broj komentara: 11:

  1. Draga Jasna, želim ti svako dobro u Novoj Godini a tvoja bol i osjećaj praznine su mi jako dobro poznati. Ali imaš dvije sestre s kojima možeš evocirati lijepe uspomene na svoje roditelje. Vjeruj mi, da je puno teže te osjećaje ( kao jedinica ) nositi sama u srcu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Karmen, jako mi je drago da si se javila i žao mi je što već dugo nisi ništa objavila. Potpuno si u pravu, sve ja to znam...

      Izbriši
  2. Ne smem ni da pomislim kako ti je. Onda sam ti rekla da mene sve to tek čeka. Svi smo te razumeli na ovaj ili onaj način, ali niko nije znao šta da ti kaže da bi te bol prošao. I zato ne volim takve situacije, kad nemam šta da kažem a da zvučim jako, razumno, pametno...

    Pretpostavila sam, po obliku lica, da si ti najmlađa. Nisam znala da imaš sestre. Imaš sa kim da podeliš i radost i bol na pravi način.

    Jeste, teška je godina i uvek će biti obeležena time, ali se nadam da će se desiti lepe stvari koje će taj bol potisnuti i zameniti a lepim uspomenama na osobe koje nisu sa nama.

    Volela bih da istraješ u toj ideji u vezi knjige, koja se meni ovih dana mota po glavi. Na istu temu, verovala ili ne.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti Iskrice, sve što si rekla, rekla si baš onako kako je.

      Izbriši
  3. Imaš dvije sestre i to je divno! Bol koju osjećaš poznajem odlično od 2007. godine.
    Ovo što pišeš za knjige, ko zna, možda si i u pravu, svi se okreću savremenim medijima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Imam dvije sestre i naravno da to puno znači. Zato i ja imam troje djece, jer mi se čini da kad imaš nekog tko je iste krvi kao ti, da je to ipak drugačije.

      Izbriši
  4. neće knjige izumrijeti, ne boj se. a takva knjiga sa dobrim idejama dobro bi došla na ovim prostorima. možda bi i bilo dobro da se njome baviš, pa da zaboraviš na tren na tugu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma, potpuno sam odustala od pisanja knjige. Možda je napišem kad odem u mirovinu...

      Izbriši
  5. Žao mi je što ti je tuga obilježila 2012. ali to je jednostavno život:tuga-radost, sastanak-rastanak, smijeh-suze...Neka te zdravlje služi, raduj se svojim sestrama i uživaj u svakodnevici!

    OdgovoriIzbriši
  6. Nadam se da neće izumrti čitanje knjiga, jer bila bi prava šteta i to bi strašno osiromašilo ljude. Ne kažem da se možda uopće neće čitati, ali čitanje u elektronskom obliku ne može upotpuniti doživljaj, kao kad ti uzmeš knjigu i odeš nekud, smjestiš se i okrećeš stranice..
    Nažalost, i ja imam takvih godina u kojima se dogodilo sve i svašta, ali ih uglavnom obilježava jedna stvar, bila pozitivna ili negativna, a uglavnom su to negativne, jer nam se jače urezuju u pamćenje, dok brze trenutke nekako olakotnije shvaćamo. Ne znam kako je to ostati bez oba roditelja, ali moj tata se prije nekoliko godina jako razbolio i tada smo izgubili jedan velik dio njega. I bilo mi je teško. I sad mi je teže, iako ne toliko, ali dođe trenutaka kad me sve stegne.. Trebamo se okrenuti onim koji su tu s nama i družiti se s njima dok su tu..

    OdgovoriIzbriši
  7. Žao mi je što ćeš po tom gubitku pamtiti ovu godinu.
    Uvek ćeš žaliti, tu prazninu ništa ne može ispuniti. No, živeti za svoju porodicu i rad treba, to bi i tvoja mama želela.
    Grlim te!

    OdgovoriIzbriši