subota, 22. prosinca 2012.

Božić pred vratima

Eh, da, bila sam aktivna jako, jako, u ovo predbožićno vrijeme. Toliko aktivna da mi se čini da bih se sad najradije zavukla pod jorgan i proboravila tamo sve ove blagdane koji slijede, uključujući i moj rođendan pa se tamo, negdje oko Tri kralja, probudila kao Trnoružica, naspavana i odmorena. Čak sam i putovala, i to u Čazmu, tj. u Grabovnicu pored Čazme na imanje obitelji Salaj i vidjela sam tu predivnu Božićnu priču. Tko još nije bio tamo, toplo mu preporučujem da ode, jer je stvarno prekrasno. Čak sam i muža uspjela nagovoriti da ide sa mnom...
A u mojoj knjižnici nema čega nije bilo. I radionica, i gostovanja Mani Gotovac, i organiziranja Božićnog sajma, uh, svega i svačega je bilo. Nisam puno stvari pripremala za Božićni sajam, neke stvari ostale su mi od prošle godine, a neke će ostati i za dogodine. Nešto sam prodala, drago mi je kad nešto što sam ja svojim rukama napravila, završi kod nekih dragih ljudi koji to znaju cijeniti. Evo nekoliko slika:
Ovo je moj 155.post i vjerojatno posljednji u ovoj godini. Svima koji prate moj blog želim puno zdravlja i sreće povodom božićnih i novogodišnjih blagdana.

subota, 8. prosinca 2012.

Zima došla, snijeg je pao...

Ovo će biti post sa puuuuno slika, dakle, ako nemate barem pet minuta, nemojte ga ni pokušavati otvarati. Zima je stigla itekako, jutros je toliko palo snijega da doslovno ne možemo otvoriti vrata, ni ralica nije prošla, kao da smo u mojoj maloj ulici u kojoj živim, potpuno odsječeni od svijeta. Snijeg uopće ne vrijedi čistiti, jer i dalje pada nesmiljenom jačinom pa je jedino rješenje grijati se doma uz tople radijatore i ne razmišljati koliki će biti račun za plin za dvanaesti mjesec. Ja sam dosta toga napravila što vam nisam pokazala pa prvo krećem s nečim najnovijim:anđelima! I to od perlica! Meni su jako slatki i morala sam isprobati kako to ide.Ista žena koja me naučila raditi anđele od krep papira, poklonila mi je i ovog jednog anđela i ja sam, gledajući ga, sama shvatila kako trebam raditi. Dragoj teti Anici Bračevac, koja dolazi na moje radionice i još uvijek želi nešto naučiti, puno hvala!
Ovaj gornji je njen, a moji su ispod i nešto su manji, jer su moje perlice sitnije. Slikala sam na ulaznim vratima pa se vidi i malo snijega. Radila sam još nešto što nikad nisam: medaljone. Napravila sam dva komada i stavila samo vrpcu okolo, možda sam trebala nešto drugo, ali ovo mi je jeftinija varijanta.
I onda sam krenula sa salvetama zvanim "Nostalgija". Jedno vrijeme sam prije radila s njima i toliko su mi bile lijepe da se nisam uspjela odmaknuti od njih. Jedva jedvice sam onda prestala i tek sad napravila ponovo nekoliko radova. Prvo jedna kutijica na kojoj sam htjela pokazati mojim sudionicama na radionici kako se može raditi sa šablonama:
Pa onda na drvenoj podlozi (još nisam sigurna hoće li to biti vješalica ili samo slika):
Napravila sam i nostalgične podmetače za šaše ukrašene čipkom pomoću akrilne boje:
Jedno skroz-naskroz romantično srce za koje mislim da će ostati kod mene i služiti mi u predsoblju kao vješalica za šalove:
I još radova:
To je ptičica na drvenoj podlozi u shabby stilu. Pa onda ide jedna staklena tacna koja je isto poslužila sudionicama moje radionice da vide kako se mogu iskoristiti šablone:
Ne mogu vjerovati, zar sam došla do kraja? I neki radovi na hrpi:
I za sami kraj (već vam je dosta, znam, ali hvala onima koji su izdržali do kraja posta)-pogled s mog prozora prije sat vremena:
Pozdrav svima koji me čitaju i na blogu i na Facebooku od Jasne!

nedjelja, 2. prosinca 2012.

Torta od pelena i stakleni tanjur

Danas je bilo krštenje male Petre i ja sam smislila možda malo neuobičajen poklon. Zapravo on uopće nije neobičan u kreativnim krugovima, ja sam već puno puta naišla i na blogovima i općenito na internetu jako puno torti od pelena, ali moja okolina uopće nije znala za to. Moj muž je zinuo od iznenađenja kad sam rekla da ću je praviti i odmah je pitao jede li se to. Jedan od gostiju na ručku poslije krštenja tražio je da bi on baš komad torte koju sam ja pravila, a koja je njemu bila malo podalje i izgledala mu je kao prava torta. Dakle, ona je ovako izgledala:
Izgleda li vama to kao da se treba jesti? Tortu stvarno nije teško napraviti, može se ukrasiti na puno načina, a ja sam napravila neku svoju verziju. Kasnije sam na vrh stavila još jedan lančić koji za privjesak ima slova P, E, T ,R, A, ali to nisam slikala. Osim torte, radila sam svašta još, napokon sam se probudila i krenula s izrađivanjem koječega s božićnim motivima. Za sad samo stavljam sliku jednog staklenog tanjura koji je baš u adventskom duhu.
Nadam se da ću sad malo češće objavljivati postove na blogu, jer sam neki dan baš bila neugodno iznenađena kad sam vidjela da sam u ovoj godini objavila samo 32 posta, prošle godine 47, a pretprošle čak 61! Moram malo popraviti prosjek do kraja godine. Dok pišem ovaj post, krenuo je padati snijeg i moram priznati da mu se baš i ne veselim, jer me strah što će biti ujutro, kako ću na posao i sve neke takve prizemne stvari, umjesto da uživam u ljepoti bjeline... Veliki snježni pozdrav šalje vam Jasna!