ponedjeljak, 17. siječnja 2011.

Vrijeme plakanja


Nije me dugo bilo, gotovo mjesec dana, a i danas pišem post za koji ne znam hoću li ga uopće objaviti.


Ovo je kreativan blog i na njemu ne bi trebalo biti ništa drugo osim tema vezanih uz kreativnost, ali ja ipak odlučih podijeliti svoju tugu s vama, koji me čitate.


Iza mene su jedan tužni Božić, još tužnija Nova Godina i zatim najtužniji moj rođendan u životu.


Za Silvestrovo mi je tata završio u bolnici, umro je 2.1., a dan nakon toga bio je moj rođendan.


Za Jarce u horoskopu kažu da čvrsto stoje na zemlji, da su postojani, da njima više vlada razum, nego osjećaji.


I bila sam čvrsta, nastojala sam tatinu smrt prihvatiti kao nešto što je moralo doći, i razumno si ponavljala da je bolje to, nego patnja koja ga je sve više pritiskala.


Moja mama se njegovim odlaskom u bolnicu "pogubila". Kao da je netko izvukao stolicu ispod nje i ona se više ne može podići.


I znam da tu nema lijeka i to je ono što me boli još više nego gubitak tate.


Mama je u staračkom domu, jer više nije mogla biti ni pola sata sama, a ja imam užasan osjećaj krivice što je tako ispalo. I svaki odlazak tamo je bolan, užasno bolan, jer sam svaki put svjesna da neka ogromna gumica za brisanje briše stvari iz njene glave.


Eto...


Oprostite mi što ni za što drugo nisam sposobna.


Za mene je nastupilo vrijeme plakanja.










21 komentar:

  1. Prije 4 godine, par dana prije mog rođendana koji je 27.12. ja sam izgubila mamu. Uvijek smo bile nas dvije same na ovom vjetrovitom svijetu. Znam kako se sada osjećaš - no sve prolazi pa će tako proći i vrijeme plakanja. Ono što zauvijek ostaje i iz čega trebamo crpiti snagu jeste sjećanje na ljubav koju su nam dali oni koji nisu više s nama. To je besmrtno.

    OdgovoriIzbriši
  2. Molim te nemoj predugo tugovati i plakati...nemoj se sažalijevati...neke stvari moraju biti posložene onako kako netko drugi odredi, a ne kako bi mi to željeli. Vjeruj, ima i gorih stvari u životu...ja sam izgubila svoje dijete u 16. godini života i bila sam na dobrom putu da se izgubim u svojoj boli koja proždire um i srce, ali pridigla sam se, vidim da još nekom trebam i počela sam raditi ono što volim, našla sam se u svojim hobijima kojima ispunjavam cijelo slobodno vrijeme! Znam, teško je gledati nekog kako pati a ne možeš mu pomoći, ali objektivno ni ne možeš! Tvojoj mami će najviše značiti tvoj osmjeh na licu, topli zagrljaj i stisak ruke i ona će znati da si s njom i uz nju! Pokušaj ostati čvrsta radi sebe i drugih koji te vole!
    Veliki zagrljaj

    OdgovoriIzbriši
  3. Draga, prvo iskrena sućut! :( I ja sam jarčica, i ma kako mi bili čvrsti, hladni, razumni i koliko god svi trubili o tome, ispod svega toga krije se jedno nježno i osjećajno biće, zar ne? I baš kao što kaže Bjonda, ljubav i sjećanja i sve ono zbog čega jesmo onakvi kakvi smo danas, čine naše najmilije besmrtnima i kada fizički više nisu s nama... Pusa!

    OdgovoriIzbriši
  4. Teško je kad izgubiš osobu koju voliš, nezamislivo teško. Imaš osjećaj da se tvoj dosadašnji život srušio kao kule u pijesku i da sve više nema smisla. Ostaje samo velika otpustiti, tek ona će sve biti bolje. I kad sve praznina i bol u duši. I traje,traje i onda s vremenom prestane. Treba pusti, tugovati i to prođe s velikim veseljem i suzom u oku sjećat ćeš se svog tate i sveg onog lijepog što ste zajedno prošli. Ali za to treba vremena,a vrijeme je lijek za sve. Želim ti od sveg srca da smogneš snagu i mir u sebi i da sve izdržiš.
    Pusa.

    OdgovoriIzbriši
  5. Najgore je gušiti osjećaje.
    Imati smješak na licu i pokušavati biti jaka zbog drugih kada se sve u tebi lomi.
    Isplači se,budi ljuta...
    Jer kad suze presuše tek tada ćeš moći dalje!
    Šaljem ti veliki zagrljaj!
    Sandra!

    OdgovoriIzbriši
  6. Draga moja Jasna,moja iskrena sućut.
    Potpuno te razumijem.Meni su roditelji umrli jedno za drugim u dvije godine.
    Prvo mama, a tata, iako smo mi djeca bili uz njega, jednostavno se ugasio.
    Zbog brige za njim koji mi je ostao i koji je vrlo teško podnio gubitak supruge, ja mamu nisam ni ožalila kako treba.Već 2,5 godine nemam niti jedno,teško je bilo a nije ni sada baš lako.
    Oni su meni u mislima, i sve što uradim osjećam da oni to znaju i vide.Tada mi bude nekako lakše.Stari mudri ljudi kažu "ako treba onda neka ide po redu"...
    Moj veliki zagrljaj i poljubac

    OdgovoriIzbriši
  7. Ne guše se osjećaji, pusti suze, a srce će im reći kad da stanu, i kad srce shvati da nešto mora biti tako i u tom trenutku, i da s onkraj nebeskog oceana tata još i dalje živi u tvom srcu. Ja sam tako protumačila i tako si i dalje tumačim od kad je moj Pomorac odplovio, prije dvije godine,i vjeruj mi ovijek mi dođe u snove s osmjehom na licu. Loredana

    OdgovoriIzbriši
  8. Draga Jasna,moja iskrena sućut!Ja se još nisam suočila s tako velikim gubitkom kao što je smrt roditelja,braće,djeteta ili supruga.Djedovi i bake umrli su kada sam još bila mala,slabo ih se sjećam.Čitajući ove dirljive komentare dragih blogerica,jedino što mogu zaključiti je to da nismo same,niti jedine u svojoj tuzi.I da ipak nekako u određenom trenutku pronađemo smisao našeg postojanja i pravi razlog zašto smo tu jer postoje i drugi koji nas trebaju.Dan po dan,naučimo se nositi sa svojim teretom.Ne žuri se,uzmi vremena koliko ti treba,tu smo sve uz tebe!Veliki zagrljaj!

    OdgovoriIzbriši
  9. Draga Jasna, iskreno mi je zao, primi moju sucut.
    Razumijem kako ti je, jer ja vise nemam ni jednog roditelja i jos i danas se borim sa tugom i boli. Jedino sto nam ostaje to su uspomene i sjecanja na nase voljene. Na zalost, nikog od nas ne zaobice vreme plakanja. Velika pusa i zagrljaj!

    OdgovoriIzbriši
  10. Moja Jasnice primi moje saucesce i dozvoli da te zagrlim. Znam kako ti, nisi ti nicemu kriva, opusti se, sve ce se ubrzo vratiti u normalu. Zivot je to, glavu gore. Zapamti, kad god ti je tesko, dobaci poruku, tu sam. Pusa

    OdgovoriIzbriši
  11. Draga...iskrena sućut. Znam da te skoro ništa ne može utješiti....jako je teško gledati nekoga voljenog kako pati ,a ti mu ne možeš pomoći. Život je nepredvidiv...i nadaj se kako će sve biti bolje. To je sad veliki šok, ali vrijeme sve liječi samo treba imati snage dočekati da prođe to vrijeme. Savjetujem ti dobronamjerno da se zabaviš s nečim tj. da probaš okupirati mozak s nečim drugim da ne misliš na tugu. Znam da se ne poznamo ali želim ti da se sve posloži onako kako bi ti željela. Pusa!

    OdgovoriIzbriši
  12. Draga Jasna. Primi moju iskrenu sućut. Znam točno kako se osjećaš. Mamu sam izgubila prije pet godina 23.12. a tatu prije dvije godine također 2.01. Sve što su ove drage ženice prije mene napisale točno je i to je nešto što nam govori razum. Ali srce je drugo. Moje srce je još u tuzi. I koliko god pokušavam živjeti nema dana a da ih se ne sjetim. Jedino što je bolnije od gubitka roditelja sigurno je gubitak djeteta. I zato se svi trebama pridići i ugledati na Sanju koja je jedna divna i hrabra žena a svi znamo koliko joj srce plače.
    Draga Jasna, isplači se. Posjeti mamu, zagrli je, posveti joj pažnju, reci joj da je voliš ... jer za to sve još imaš vremena ... a to donosi i mir u srce.
    Pozdrav tebi i mir s tobom.

    OdgovoriIzbriši
  13. Ajoj, Jasna, razumijem te u potpunosti, i moj je tata otišao prije dva mjeseca nakon užasne bolesti, i još traje moje vrijeme plakanja i nikako ne mogu staviti stvari na svoje mjesto, ništa više mi nije isto kao prije... cijeli svoj život bio je moje drugo ja, jedna duša u dva tijela i imali smo jedan istinski rijedak odnos... i kažem svima da me puste da tugujem i da plačem, do kada će to trajati nemam pojma ... naravno da vrijeme liječi sve rane i jednom će biti lakše, možda ti utjehu donesu uspomene koje ti nitko ne može oduzeti... ja sebe tješim da sam blagoslovljena što je toliko godina poživio i što sam imala takvog oca i tako predivne uspomene...
    Želim ti od srca da i tebi uspomene na očevu ljubav ublaže tugu, jako puno osoba je kroz život uskraćeno za očev poljubac... a ja vjerujem da nas i dalje, onako očinski i s ljubavlju gledaju i čuvaju s neba...
    Ma i ja ću spomenuti Sanju, rekla sam joj već koliko je nevjerojatna žena i iskreno joj se divim u svemu što radi i kako je nastavila svoj život...
    Moja iskrena sućut, draga moja Jasna..

    OdgovoriIzbriši
  14. Nakon vremena plakanja, doći će opet i vrijeme smijanja i stvaranja. Lijepe uspomene će uvijek ostati, sve treba ići svojim tokom, prirodno je... Primi moju sućut i budi hrabra!

    OdgovoriIzbriši
  15. Postoje 5 razina tugovanja koje MORAJU proći,nekome treba par mjeseci nekome duže....ali proći će ,ali sjećanja uvijek ostaju..Mog tate nema već 11 g,a još ponekad kao da čujem da otključava vrata -sada se nasmiješim i sjetim nekakvih naših zezancija....

    OdgovoriIzbriši
  16. Puno vam svima hvala na komentarima, dirnule ste me u srce.

    OdgovoriIzbriši
  17. draga jasna,primi moje iskreno saucesce..u ovakvim trenucima meni ponestane rijeci,samo se beskrajno rastuzim..cuvaj se,nemoj da ti zdravlje strada i budi hrabra..pusu i topli zagrljaj ti saljem..

    OdgovoriIzbriši
  18. Mila moja Jasna ako je vreme plakanja nek s tim suzama icure sve boli i tuge.Verujem da si najbolje ucinila za svoju mamu.Proci ce i ovo draga Jasna,uvek prodje kako god tesko bilo...Cekamo te,izdrzi...

    OdgovoriIzbriši
  19. O Jasna, draga iskrena sućut, rastanci su dio života na žalost. Tako mora biti, drži se, pusa

    OdgovoriIzbriši
  20. jako mi je žao. moje iskreno saučešće

    OdgovoriIzbriši
  21. Draga, primi moju iskrenu sućut.
    Nadam se da ćeš što prije pronaći snagu i smisao za dalje te da će uskoro doći sretniji dani.
    Nemoj misliti na ružne rastanke nego na lijepa sjećanja.
    Šaljem ti čvrst zagrljaj i pusu.

    OdgovoriIzbriši