Samo za Ivanu

A, ne, ovaj post neće biti posvećen curi mog najstarijeg sina (onog, rođenog u znaku lava, koji najviše na svijetu voli spavati) i koja se zove Ivana. O toj Ivani neću napisati ni riječ (sine, ne moraš se bojati naslova posta). Ovdje će biti riječ o Ivani, mojoj nećakinji. Inače, ja imam četiri nećaka i samo jednu nećakinju. Već sam ja nju spomenula u nekoliko svojih postova. Upravo kad sam se vraćala s mora, ona me nazvala i pitala da joj pomognem izmijeniti neke njene noćne lampe. Žao mi je što nisam lampe uslikala prije preobrazbe, ali spomenut ću da su bile potpuno drugačije: donji dio je bio u nekom plavom tonu i naslikano je bilo neko cvijeće, a gornji dio je bio dosadno bijel. Zajednički smo izabrale salvete i upravo je njen izbor bio da lampe budu slične, a ne potpuno iste.

Rezultat vidite na fotografiji. Najveći problem bio mi je pronaći nijansu zelene koja će se slagati sa zidom u Ivaninoj spavaćoj sobi. Inače, kroz nekih mjesec i deset dana, u toj sobi spavat će jedan novi član Ivanine obitelji, jedna mala curica koju svi s nestrpljenjem očekujemo. A kao da je jučer bilo kad sam u krilu držala malu bebu Ivanu i vraćala se sa sestrom i šogorom iz osječkog rodilišta...