Trodimenzionalni makovi

Imam ovu posudu već neko duže vrijeme, obojala sam je u bijelo još davno, tj.sakrila neki natpis koji je bio na njoj. Onda je stajala i stajala i skupljala paučinu. Sinoć je konačno došla na red. Kad pregledavam svoje salvete, nikad ne znam koja će mi pasti na pamet da ju zalijepim, zapravo svi moji radovi nastaju u hodu, bez neke prethodne ideje koju imam u glavi. Kad sam došla do salvete s makovima, rekla sam:Ček, ček, to je to.

I prvo sam stavila samo iscufane makove svuda okolo. Uopće nije izgledalo loše, ali danas , kad sam ponovo gledala što sam jučer radila, pade mi na pamet da ih napravim trodimenzionalnim. Efa plast razvaljam malom bočicom, zalijepim poneku laticu maka na njega, izrežem te motive škaricama i pričvrstim na već zaljepljene makove. Dotjeram crvenom akrilnom da popravim gdje se bijeli od efaplasta, malo upotrijebim i crnu akrilnu i to je uglavnom to. Kasnije sam još sve prelakirala Klar lakom i moja posuda-vaza je gotova.

Teško se fotoaparatom može pokazati pravo stanje. Neke latice su dignute prema gore i stvarno izgledaju kao pravi makovi.

Jesam li malo pretjerala u svemu tome, ne znam. Možda sam je ipak trebala ostaviti bez te trodimenzionalnosti?

Vilinski kovčeg za blago

Eh, malo sam se zanijela s naslovom posta koji djeluje bajkovito, ali meni zbilja moja kutijica tako i izgleda. Na fotografijama se uopće ne može dočarati kakvo je stvarno stanje, npr. uopće se ne vidi prah kojim su vile posule kutijicu dok sam ja spavala (moš' mislit')...

Uglavnom, radila sam je tri dana, što je za mene malo neobično, jer inače nemam toliko strpljenja, non-stop sušim s fenom, pušem da se brže osuši, itd.

E, sad sam išla jako polako. Prvo sam samu sebe iznenadila, jer sam crackle lakom odlučila raditi na svijetloj podlozi. Znam, znam, crackle lak nanosi se na tamnu podlogu pa onda dođe svijetla koja raspuca lak, ali ovaj put sam prvo nanijela bijelu akrilnu boju , onda crackle, pa tamno zelenu. Govorim o donjem dijelu kutijice. Lak se raspucao ne baš sjajno, mogao je komotno i bolje, ali neke pukotine se ipak vide. (Mikroskopom.)

Gornji dio kutije isto sam obojala bijelom bojom pa nalijepila salvetu i još po mokrom prosula onaj prekrasni svijetleći prah (ipak nisu vile!). I tako je kutija stajala jedan dan. Onda sam je uhvatila i smislila da djetelinu istaknem u trodimenzionalnoj tehnici. Pa to i napravila. I opet se sušilo jedan dan. Treći dan konačno sam sve prelakirala lakom i završila s kutijom.

Ozbiljno, puno ljepše izgleda uživo.

I za kraj: željela bih se zahvaliti svima onima koji prate moj blog, i onima koji ostavljaju komentare i onima koji ne ostavljaju, mojim sestrama Katici i Branki (kojoj želim što brže ozdravljenje, jer je pala i slomila kuk), Karmeli, Suzani, Zdenki (njima trima posebno, jer su mi rekle da im skoro svaki dan počne tako što škicnu ima li nešto novo na mom blogu), naravno i svima ostalima, puno vam hvala, od srca.

Doba lavande i anđela

E, sad, to baš niti ne ide skupa, ali ja ću to strpati u ovaj jedan post.

Napokon sam pobrala svoju lavandu koje ove godine baš i nije bilo puno u mojim kamenjarima. Ipak, šteta bi bilo da propadne pa sam napravila dvije kutijice s motivom lavande, u obje stavila lavandu (uh, što fino miriši), a onda sam i jednu futrolu za naočale ukrasila istim motivom.

Jednu kutijicu već sam poklonila svojoj prijateljici Karmeli, a ova druga je još kod kuće.

A anđeli?

Konačno sam se dohvatila svog poštanskog sandučića, jer sam bila inspirirana prekrasnim radovima drugih blogerica koje su fantastično ukrasile sandučić, npr. Biljana koja ima blog http://biljanashabby.blogspot.com/. Eh, Biljana je prava majstorica, a ja sam još šegrt i meni to ne ispadne baš naročito. Za motiv sam izabrala svoju omiljenu salvetu s Rafaelovim anđelima, a rezultat je tako-tako. Nadam se da se prolaznici kroz moju ulicu ne iščuđavaju previše i da poštaru baš nije previše strašno umetati poštu u njega.

Vrijeme za kavu

Žao mi je što ovu tacnu nisam slikala prije nego što sam ju promijenila, ali to mi se i inače često dešava. Stvarno bi trebalo sve posnimiti prije pa na kraju pokazati što je ispalo. Uglavnom, ova tacna je bila svijetlo plava s nekakvim tamnije plavim krugovima i bila je takva jedno 5 godina.I onda sam je ja dohvatila: prefarbala prvo tamno plavom akrilnom bojom, a zatim dno tacne namazala crackle lakom te na rubove nanijela vosak. Kad se crackle osušio, nanijela sam preko cijele tacne svijetlo plavu akrilnu boju, a rubove išmirglala da bi se dobio taj pohabani shabby chic izgled. Onda sam salvetnim ljepilom zalijepila iscufani motiv sa salvete, a kad se i to osušilo, sve sam prelakirala lakom iz Hobby arta. I to je to, nije ispalo loše. Onda sam sutradan gledala moje šalice za kavu na kojima je crvenim slovima pisalo Franck i stvarno se nisu uklapale s mojom tacnom. Prekrila sam slova bijelom akrilnom bojom, nalijepila motiv sa salvete koji je isti kao i na tacni, za svaki slučaj prelakirala lakom(samo taj dio koji sam lijepila) i dobila sam nešto sasvim drugačije: moj morski servis za kavu. On je ostao na moru i pit ću kavu iz njega sljedeće godine, a ja sam se vratila svojoj Slavoniji.