četvrtak, 20. svibnja 2010.

Kod Tee na radionici




Da, da, došla Tea u Osijek održati radionicu, i to po prvi put, u našu Slavoniju. Na radionici u Design studiju Zebra oslikavali smo čipkom jedan crijep, naravno uz upotrebu salveta, rižinog papira i bitumena.Nakon jedno pola sata, usudih se pitati Teu znači li joj poznato ime bloga "kao igra", a ona kaže da zna za taj blog, a ja, opet stidljivo, priznah da je to moj blog. Njoj je bilo drago, sad je konačno imala bar nekog poznatog iz blogerskog svijeta, a i meni je bilo drago što sam svladala svoju stidljivost i nesigurnost.

Kako je moj crijep ispao? Hmmmm...Ja uvijek vidim samo neke greške i uvjerena sam da je mojim susjedama koje su radile pored mene ispao bolje, npr. Kristini.

U svakom slučaju, jako mi je drago što sam svladala ovu tehniku, što sam vidjela Teu, što sam po prvi put bila u tom sudiju Zebra, gdje ima zgodnih kutija, tacni, ma svega i svačeg i sigurna sam da ću ići još koji put.

A evo i slike crijepa...Naravno da sam ga već objesila u sjenicu i samo čekam lijepo vrijeme kad ću konačno moći sjesti tamo i sa svojim mužićem popiti kavu...

srijeda, 12. svibnja 2010.

Proljetni CD-i


Prijateljici sam trebala presnimiti neke fotografije na CD i učinilo mi se zgodnim uljepšati ih salvetnom tehnikom. Napravila sam obrnuti krekl i nalijepila leptire (ah, moje slabosti-ili anđeli ili leptiri) i to što vidite na slici je rezultat mog rada. Za podlogu sam koristila prvo bijelu, a zatim zlatnu akrilnu boju, a lak se solidno raspucao.
Eto, ipak tu i tamo nešto napravim...

utorak, 4. svibnja 2010.

Optimizam


Danas sam u knjižnici organizirala jednu malu zgodnu radionicu za djecu. Pokazala sam im kako se rade figurice od gipsa iz različitih kalupa, a oni su ih bojali , stavljali trakice i ljepili magnetiće.

Na kraju sam ih pitala kako im se svidjelo, a oni su rekli da ih zovem na takve radionice svaki dan. Ako ne može svaki dan, onda barem jednom tjedno.

I to mi je najljepša nagrada.

A ja sam ova s pregačom, nasmijana.

Kad radim s gipsom, uvijek se jako zaprljam pa zato moram staviti pregaču. Ta pregača ima i dvostruki efekt-izgledam kao njihova mama koja je upravo krenula praviti kolače.
Zvuči li ovaj post bolje od onog prethodnog?

nedjelja, 2. svibnja 2010.

Bezvoljnost

Ja sam očekivala da ću s dolaskom proljeća i lijepog vremena imati elana kao u priči, da će iz mene samo prštati nove ideje i da ću biti dosadna s objavljivanjem novih radova na blogu, jer će ih biti previše.

Kad ono......

Totalna bezvoljnost. Čak imam i dvije kartonske kutijice koje čekaju već tjedan dana da ih uzmem i nešto krenem. I nove boje za staklo sam kupila. I dekupaž papir s anđelima. I svašta još. I neke salvete.

Jedino što sam napravila u zadnje vrijeme to je ova mala vazica s anđelom.

A i nije baš nešto.

Još uvijek se dvoumim da li da stavim sliku ili ne.

Nadam se da ću u sljedećem javljanju malo živnuti.