Jedan Giveaway

Blog, koji pratim tek od nedavno, je blog od Good Ghost, a ona je odlučila darivati svoje sljedbenice zgodnim poklonima u povodu svoje petogodišnjice blogerske karijere.

Posjetite njen blog, ima jako lijepih stvari.

http://goodghost-art.blogspot.com

Valentinovo

Nije baš da sam nešto posebno inspirirana Valentinovom, ali nisam mogla odoljeti da ne napravim ove dvije kutijice. Na ovoj srcolikoj kutiji je po rubovima poklopca bijela čipka, nadam se da se vidi, a na drugoj sam ipak odlučila čipku jače naglasiti crvenom bojom. Valjda će se svidjeti nekome i očekujem da ću ih uspjeti i prodati.

A napravila sam i jednu koja nema s Valentinovom nikakve veze i to je ova s konjem. To je moj prvi rad nakon mjesec dana .

Zašto sam baš izabrala konja za prvi rad, ne znam.

Veliki pozdrav svima vama koji me pratite i koji ostavljate komentare. Oni mi stvarno puno znače.

O jednom swapu

Ne, ovdje neće biti govora o Izzyinom swapu u kojem sam bila partnerica s Marijom i o čemu sam pisala u svom postu "M kao Marija". Taj swap je prošao prekrasno i još uvijek su mi Marijine stvari, koje sam dobila, na vidljivom mjestu u dnevnoj sobi, jer ih ne mogu prestati gledati.

Ovaj put je riječ o swapu preko facebooka koji je organizirala stranica Happy Boom Suncokret, a održavao se u isto vrijeme kad i ovaj prvi swap.


Izvlačenjem su izvučeni parovi i ja sam doznala da sam partnerica s jednom Melitom iz Lepoglave. Ubrzo smo Melita i ja postale prijateljice preko fejsa (na njeno traženje), ja sam napravila poklon i poslala joj.



I poslala sam joj ovo:














Drvena kutijica, podmetači za čaše i anđeo od gipsa.
Nije čudo što sam poslala ovaj motiv s Rafaelovim anđelima, jer je to meni jedan od omiljenih motiva.
Ne kažem da je ovo nešto posebno, ali stvarno je napravljeno s ljubavlju.

A ja sam od Melite dobila ovo:

















Ne, nisam dobila ovaj crtež, njega sam samo posudila( tu fotografiju) tražeći slike fige po internetu.
Melita ne odgovara na moje poruke, pravi se luda, a ja imam tako gorak okus u ustima nakon svega.
Imate li i vi sličnih iskustava?

Vrijeme plakanja

Nije me dugo bilo, gotovo mjesec dana, a i danas pišem post za koji ne znam hoću li ga uopće objaviti.

Ovo je kreativan blog i na njemu ne bi trebalo biti ništa drugo osim tema vezanih uz kreativnost, ali ja ipak odlučih podijeliti svoju tugu s vama, koji me čitate.

Iza mene su jedan tužni Božić, još tužnija Nova Godina i zatim najtužniji moj rođendan u životu.

Za Silvestrovo mi je tata završio u bolnici, umro je 2.1., a dan nakon toga bio je moj rođendan.

Za Jarce u horoskopu kažu da čvrsto stoje na zemlji, da su postojani, da njima više vlada razum, nego osjećaji.

I bila sam čvrsta, nastojala sam tatinu smrt prihvatiti kao nešto što je moralo doći, i razumno si ponavljala da je bolje to, nego patnja koja ga je sve više pritiskala.

Moja mama se njegovim odlaskom u bolnicu "pogubila". Kao da je netko izvukao stolicu ispod nje i ona se više ne može podići.

I znam da tu nema lijeka i to je ono što me boli još više nego gubitak tate.

Mama je u staračkom domu, jer više nije mogla biti ni pola sata sama, a ja imam užasan osjećaj krivice što je tako ispalo. I svaki odlazak tamo je bolan, užasno bolan, jer sam svaki put svjesna da neka ogromna gumica za brisanje briše stvari iz njene glave.

Eto...

Oprostite mi što ni za što drugo nisam sposobna.

Za mene je nastupilo vrijeme plakanja.