..."praćen tercom suvog lišća s jednog hrasta kraj Belišća"

Upravo sam se vratila s koncerta Đorđa Balaševića! I, umjesto da kao sav normalan svijet, odem u krevet , jer sam umorna, ama baš umorna nakon više od tri i pol sata koncerta, ja prebacujem slike koje sam snimila i odlučih napisati par riječi.

Ovo je moj prvi koncert s Đoletom, iako ga volim već toliko dugo da me sram priznati koliko. Tamo negdje od " Prve ljubavi", a to je bilo baš stvarno davno.

Kad smo kretali prema dvorani u Osijeku, muž, sin i ja razgovarali smo koje bismo pjesme željeli čuti. Davor je rekao, naravno, "Vasu Ladačkog", Vedran( moj prvorođenac) "D-mol", a ja sam poželjela čak 3 pjesme: "Nedostaje mi naša ljubav", "Miholjsko leto" i "Ostaje mi to što se volimo". Od svih tih pjesama nije bila jedino ova moja posljednja, ali, dobro, dobila sam zato neke druge predivne, npr. "Portret života mog", "Neki novi klinci", "Bezdan", Slow motion" i još mnoge, mnoge druge.

Koncert je počeo pjesmom "Panonski mornar", a završio, kao i uvijek s "Odlazi cirkus".

Ono što nas je baš stvarno jako obradovalo bilo je kad je Đole prvo izrecitirao stih "praćen tercom suvog lišća s jednog hrasta kraj Belišća", a zatim i otpjevao čitavu pjesmu "Stih na asfaltu". Mi koji živimo u Belišću užasno smo ponosni što je baš naš grad spomenuo u jednoj pjesmi i uvijek se pitamo ima li tu nekog dubljeg značenja, a ne samo to što mu se rimovalo.

U svakom slučaju, puno mu hvala za to, a ovaj koncert je bio nešto stvarno posebno, nešto što se uopće ne da opisati.

A sad je bilo stvarno dosta!Laku noć (Pola dva je. Sva sreća da radim popodne!)

Pripreme za Božićni sajam i nagrada

Moja knjižnica (mislim, nije moja, nego ja radim u njoj) je jedan od organizatora Božićnog sajma u mom gradu pa se ja pripremam naveliko za sudjelovanje na njemu. Ovaj vikend sam bila jako vrijedna i dosta toga sam napravila, a ovdje ću staviti samo mali dio toga.

Ovaj vijenac za vrata s anđelima napravila sam za ulazna vrata knjižnice i to zbog jednog posebnog razloga. U četvrtak nam u knjižnicu dolazi Zdenka Andrijić, književnica iz Zagreba koja inače piše o anđelima, predstaviti svoju novu knjigu "Kuglice od svjetlosti", a vijenac će je dočekati na vratima. I sve one koji dođu na predstavljanje knjige. Anđeli su od gipsa, a vijenac(koji je od slame) sam omotala vatom te anđele zalijepila vrućim pištoljem. Meni se sviđa, dosta lijepo izgleda, makar je bijelo na bijelom, ali zbog te zlatne boje ipak se ističu.

Ovaj poslužavnik sa božićnom zvijezdom je u shabby chic stilu, a ova kutijica u obliku srca je napravljena s obrnutim kreklom (poklopac kutije).

I dobila sam još jednu nagradu od Danijele koja ima blog Danijelin kutak. Nagrada se dodjeljuje

onim blogerima koji prenose kulturne, etičke, moralne vrijednosti izvan nacionalnih i govornih granica.Zamišljena je kao sredstvo promicanja prijateljstva među blogerima, način da se iskaže naklonost i priznanje za njihov rad koji webu daje dodatnu vrijednost.

Tako nekako, zahvaljujem se Danijeli koja se mene sjetila, a ja opet neću nikog posebnog imenovati za ovu nagradu, nego je prosljeđujem mojim sljedbenicama.

Ja bih neki swap!

Baš kao što sam i napisala u naslovu, htjela bih sudjelovati u nekom swapu. Znam da je bio neki na Stvaraonici, možda i negdje drugdje, a sad dolazi zima i stvarno bi bilo lijepo da netko organizira jedan zimski ili božićni, svejedno. Mislim da smo svi puni inspiracije i da ne bi bilo problema oko odaziva. Eto, ako netko zna da je već neki organiziran, a da nije već prekasno da se prijavim na njega, nek mi javi.

A ova kutijica je novi rad, napravljen po narudžbi jedne žene koja je htjela nešto starinsko. Kutija je inače drvena i ima ovo zanimljivo zatvaranje. I ona plavo-bijela kutija iz prethodnog posta sa zimskim motivom ide na istu adresu.

Nije mi baš lako rastati se od tih mojih radova, ali nekako, kad ih snimim i stavim na blog, kao da i dalje ostaju moje.

Statistika

Neki dan sam po prvi put kliknula na statistiku svog bloga i ugodno se iznenadila podacima. Moj blog dosad je pregledan preko 7.000 puta, a najčitaniji post je "Zlatovez na boci i svašta još". Najčitanija sam u Hrvatskoj, zatim u Srbiji, Bosni i Hercegovini, a četvrta po redu je Amerika! Mislim, stvarno! American people like "Kao igra" blog!!!

Čitaju me još i u Sloveniji, Poljskoj, Španjolskoj, Turskoj, Makedoniji, a najmanje u Crnoj Gori.

Bila sam totalno šokirana svim tim podacima i, naravno, porasla su mi krila.

Mislim da je sad taman nekako godinu dana kako sam stvorila ovaj blog i to su sasvim lijepi podaci.

Eto, to je za mene velik poticaj da nastavim i dalje pa i na ovaj današnji post o statistici stavljam nekoliko najnovijih radova.

Svim mojim sljedbenicima šaljem jedan VEEEEELIki pozdrav!

Nagrada i ponešto o meni...čudnoj

Zahvaljujući dragoj Mare koja ima blog http://mare-ri.blogspot.com/ i do mene je došla ova nagrada sa Spužva Bobom.

I sad bih ja trebala odgovoriti na ona pitanja, iako su to pitanja koja stvarno nisu za mene, ali red je red.

1.Zašto si stvorila blog?

Zato što sam odlučila početi se otvarati prema svijetu. Krenula sam stidljivo, isprva nisam nikome ni rekla, a onda sam se ipak pomalo oslobađala.

2.Koju vrstu blogova čitaš?

Čitam samo kreativne blogove. Kad kažem tu riječ "samo", čini se da je to malo, ali takvih blogova ima jako puno i nikad mi nije dosta novih ideja.

3.Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?

E, sad dolaze ona pitanja koja mi ne leže. Ja sam od onih koji se uopće ne šminkaju, osim jednom godišnje, ako idem u neke svatove ili slično. Dekorativna kozmetika:nula bodova.

4.A odjeće?

Isto nula bodova. Nikakvu markiranu odjeću ne nosim, ne zato što si ponešto od toga ne bih mogla priuštiti, nego jednostavno me to uopće ne dira, čini mi se totalno nebitnim u životu.

5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?

Nijedan.

6.Koju boju najviše voliš?

Ma, kako kad, nemam baš neku naj, naj. Možda je to ipak crvena... ili smeđa...ili crna...ili...

7.Tvoj parfem

Uf, opet od onih pitanja. Uopće ne volim ni jedan parfem,a koristim samo dezodorans i to u stiku, jer mi sve u spreju ima prejak miris od kojeg me boli glava. (Što sam starija, sve sam osjetljivija na intenzivnije mirise, od mirisa cigareta,npr. počne me boljeti glava u roku desetak minuta, a isto mi se počelo dešavati i kad neko jako namirisan bude u mojoj blizini). Čudna sam ja biljka...

8.Koji film najviše voliš i zašto?

Ima ih više, volim filmove koji su drame, malo psihološke, recimo oduševio me film Žena kojoj sam čitao. A Casablanku s Ingrid Bergman i Humphrey Bogartom mogla bih gledati uvijek.

9.Koje države želiš posjetiti i zašto?

Samo one koje su jako blizu, jer ne volim putovati. Ja sam od onih kojima je putovanje noćna mora, koji povraćaju, piju tablete, budu kao drogirani od tableta, muče se nemoguće dok putuju, i to svim prijevoznim sredstvima pa mi je putovanje teška tlaka.

Evo, sad mi je želja npr. otići u Novi Sad u kome sam bila jako davno. Ma, rekla sam ja na početku da ovo nisu pitanja za mene i čitajući ove svoje odgovore samoj sebi izgledam kao neka čudakinja. Ali, takva sam kakva jesam.

Eto, ako netko od mojih sljedbenica želi odgovarati na ova pitanja, neka slobodno preuzme ovu nagradu s mojeg bloga.

Sretna zbog Đorđa Balaševića

Danas su puštene u prodaju karte za koncert Đorđa Balaševića u Osijeku i za njegov film i DANAS su rasprodane!

A ja sam sretna kao malo dijete što je moj muž danas uranio i uspio nabaviti karte!

Jedva čekam koncert.....

Nema šta nema...

Evo nešto novijih radova, nabacanih bez reda i smisla.

Mene je veselilo dok sam radila, a to je najvažnije.

Danas sam umorna kao pas, jer sam maloprije završila s jednom radionicom u knjižnici koja me prilično iscrpila. Nadam se da su moji polaznici bili zadovoljni onim što su naučili, a radili smo oslikavanje čipkom na crijepu i kutijice s dekupaž papirom. Evo jedne fotografije da moje vjerne sljedbenice vide kako izgleda kad ja držim radionicu.