ponedjeljak, 28. veljače 2011.

Je li rano za Uskrs?











Naravno da je rano, tek smo se riješili Valentinova, a i ova zimulja nikako da ode. Pogled iz mog dvorišta punog snijega govori da se još nećemo riješiti lopata za čišćenje snijega.
Otkud onda ovaj naslov?
Dok sam bila učiti zlatovez, žene iz Petrijevaca već su krenule s izradom pisanica i to takvih koje nikad nisam vidjela. Na ispuhana jaja ljepile su ufrkani krep papir i sve ukrašavale ružicama i lišćem od krep papira. Poklonile su mi dva takva jaja, a ja sam kod kuće pokušala to ponoviti. I nije baš tako jednostavno, jer ufrkati taj krep papir da bude što tanji i nije baš mačji kašalj (barem početnicima poput mene), a ružice od krep papira su posebna priča. Ne idu mi nikako, sve je to stvar prakse, naravno, bit će bolje jednog dana.
I tako napravih nekoliko jaja, a zatim i jednu kutijicu sa zekom i službeno otvorih sezonu pravljenja stvari za Uskrs.

četvrtak, 24. veljače 2011.

Moj prvi zlatovez (ovaj put pravi)


Iako još nije potpuno gotov, nisam izdržala da vam ne pokažem moj zlatovez koji se gotovo približio svom završetku.

Nedostaje mu još jedna šljokica (ili pulica-mislim da se tako zove) i još malo trake za opšivanje kojom se opšiva čitav rad.

Naravno da će ljepše izgledati kad se urami i nadam se da ne vidite koliko ima nedostataka na njemu ( a ima ih brdo).
To je ipak moj prvi rad, a svi sljedeći će biti ljepši (nadam se, toplo se nadam).

Jako mi je drago što sam naučila raditi tu zahtjevnu tehniku i zahvaljujem se predivnim ženama iz udruge Zlatne ruke iz Petrijevaca koje su me tome naučile.
A nakon ovog rada, bit će sigurno još zlatoveza iz moje radionice...
I još samo ovo: jedna krasna osoba, Osječanka Karmen, koja pravi toliko predivne stvari i to s lakoćom (a ja sam ljubomorna zbog toga), odlučila je darivati nekoga od svojih sljedbenika jednim svojim radom (drvenim srcem). Njene radove možete vidjeti na njenom blogu:
(obavezno pogledati-tko još nije
I još jedan zanimljiv giveaway s bloga Kreativnost ili
To je jedna simpatična srcolika kutija koju možete vidjeti iznad slike Karmeninog srca.
A treći giweaway je kod Ede odnosno s jednog prekrasnog bloga http://spalatinart.blogspot.com/. To je jedna unikatna keramička lampa, a Eda se bavi keramikom. I ne samo keramikom, nego svim i svačim.

srijeda, 16. veljače 2011.

Malo zlatoveza, ali još uvijek ne pravog


Da, da, idem i dalje učiti zlatovez kod žena iz Udruge Zlatne ruke iz Petrijevaca. Napredujem puževim koracima i već mi je sad kristalno jasno da od mene neće ispasti majstorica zlatoveza. Brljam li brljam, brzopleta sam, a u takvim stvarima treba biti baš pedantan i smiren. Ipak drago mi je što sam naučila osnove te predivne tehnike.
Kad moj prvi rad bude potpuno gotov, a to će biti, nadam se, za nekih tjedan dana, poslikat ću ga i staviti na blog, a dotle vam prikazujem nešto što iz daljine izgleda kao pravi zlatovez, ali nije.
To je zlatovez na boci, napravljen pomoću konturnih boja i zlatnog praha na crnoj podlozi napravljenoj akrilnom crnom bojom.
Takvu bočicu sam po prvi put napravila na tečaju u Hobby artu u Osijeku kod Jasminke, a neki dan sam napravila još dvije bočice.
I da ne bi ovaj post bio samo o zlatovezu (malo sam već naporna s njim, jel' da?), dodajem jednu valentinovsku roza kutiju s tulipanima. Ima čak i roza mašnicu...

utorak, 8. veljače 2011.

Srcomanija















Počelo je to prije nekih, čini mi se , petnaestak dana. U gotovo svim blogovima počela su se pojavljivati različita srca: od platna, gipsa, stiropora, kartona, ma, od svega i svačega. Mislim da je sve krenulo od Sanje koja ima blog Kreativnost ili http://kreativnobysanja.blogspot.com. Od nje je krenuo virus koji se nezaustavljivo širio...

Jučer sam pokleknula i ja. Bila sam u osječkom Hobby artu i kupila par srca od stiropora i nekoliko plastičnih, prozirnih srca. I nije mi vrag dao mira pa sam još sinoć napravila tri komada. Sva su različita: jedno je u patchwork stilu, s izrezanim komadićima krpica koje sam utiskivala u stiropor (jako je zabavno, a patchwork mi je uvijek bio silno zanimljiv, iako se nikad nisam okušala u nečem takvom).
Drugo je slično, ali samo u dvije boje, naprijed je neki bijeli čipkani materijal, a odostrag neki sivo-plavi (tko je još vidio plavo srce?).

Treće srce je napravljeno pomoću crackle laka s obrnute strane na prozirnom plastičnom srcu.

Sva srca donijela sam na posao i s još nekim mojim starijim radovima ukrasila našu staklenu vitrinu u kojoj izlažemo knjige prema različitim prigodama. Ovaj put je prigoda Valentinovo i knjige s ljubavnom tematikom.
A čim uhvatim malo vremena, krećem u ukrašavanje još onih nekoliko srca koje nisam sinoć uspjela završiti.

četvrtak, 3. veljače 2011.

Tri lica gline, zlatovez i Tatjana














Ovaj naslov posta je malo previše zbrkan i nema veze jedno s drugim, ali ja sam ipak odlučila sve spojiti u jedan jedini post.

Prije neka dva mjeseca bila sam na jednoj radionici gline. Radionica se odvijala u udruzi Zvono (udruga invalidne djece Valpovštine) i tada sam po prvi put imala glinu u rukama. Napravila sam tri predmeta koji su se ostali sušiti u udruzi, a oni su ih kasnije pekli u peći pa opet sušili. Treća slika je nastala kad sam ja donijela te svoje tri kutijice doma i krenula se "kaoigrati" s njima, malo sam bojala akrilnim, radila shabby chic, salvetnu i uglavnom-promijenila sam ih.

To su moji prvi radovi od gline, grbavi su, nagnuti na jednu stranu, trapavi, pravi početnički, ali meni su ipak dragi, takvi kakvi jesu.


A što je sa zlatovezom?

Moram se pohvaliti: krenula sam na tečaj zlatoveza. Tako mi je drago što sam se odlučila na to, jer mi se zlatovez baš jako sviđa i uvijek sam se divila tim ženama koje prave prekrasne radove u tehnici zlatoveza. Tečaj se održava u Petrijevcima u udruzi Zlatne ruke, a ja sam bila tek jedanput i napravila sam tek jedan mali ćoškić od latice (tko približi sliku, vidjet će).

Kako će ova slika na kraju izgledati, to ćete vidjeti kad vam, sva važna, pokažem svojih ruku djelo za nekih mjesec dana (nadam se).



Pa, kud sam još u naslov posta strpala i Tatjanu?

Evo, ovako. Zvoni meni danas poštar na vrata i donese dva računa i jednu veliku kovertu iz Ližnjana (kod Pule). Otkud sad to, pitam se ja i otvorim kovertu. Kad ono, nešto prekokrasno, od Tatjane koja ima blog http:// artdrops-tatjana.blogspot.com/
I ja, naravno, skoro poljubih poštara (zapravo, već je otišao-šteta), bila sam toliko sretna, a Tatjanini radovi u tehnici "one stroke" su ,jednom riječju,-izmišljeni.

Tatjana, jako si me usrećila, baš jako, jako i puno ti hvala.