Ta mala slatka djevojčica

Sarah Kay-malo sam već dosadna s njom, znam, ali kad mi je preslatka. Opet tri staklena tanjura, ovaj put malo veća, mogli bi se čak objesiti na zid. Meni je najljepši ovaj smeđkasto zlatni, s lijeve strane. Prošli put sam napisala post, isti dan prodala sva tri rada i ne bi mi bilo nimalo krivo da se isto desi s ovim tanjurima. I jedno pitanje (ako vam se da odgovarati): ne čini li vam se da smo se jako, baš jako ulijenili u ostavljanju komentara? Nekako je lakše na fejsu kliknuti da nam se nešto sviđa, je li tako? Ali, komentari su sasvim druga priča, oni puno više obraduju od lajkova. Ja ću se potruditi sad više ostavljati komentare, jer vidim da mi je drago kad i ja koji dobijem. Voli vas Jasna!

Makovi

Već sam ovog ljeta radila nešto s makovima, a nedavno napravih tri nova rada. Još u Vodicama sam napravila ovu manju, okruglu kutijicu, a ovu tacnu i veću kutiju napravila sam kod kuće. I okrugla i četvrtasta kutija napravljene su s 2K lakom. Volim raditi s njim, a ovoga puta po prvi put sam stavila brončani prah u pukotine -to se gotovo uopće ne vidi na fotografiji :( Tacna je staklena i napravljena je s obrnute strane, a samo je uz rub stavljen crackle lak.

Nadam se da će bar nešto od ovog uskoro promijeniti svog vlasnika. U zadnje vrijeme radim puno manje, ne gomilam stvari, radim više za sebe ili kad me netko baš zamoli da napravim. I još nešto radim:i dalje heklam one moje kvadratiće u raznim bojama i imam ih već petnaestak. Heklanje me toliko umiruje, stvarno je pravi melem za živce. Ipak, ne žurim se sa završetkom, ostataka vune imam, prekrivač će biti toliki koliko imam ostataka i koliko mi se bude dalo. Sve vas puno pozdravlja Jasna!

Samo za Ivanu

A, ne, ovaj post neće biti posvećen curi mog najstarijeg sina (onog, rođenog u znaku lava, koji najviše na svijetu voli spavati) i koja se zove Ivana. O toj Ivani neću napisati ni riječ (sine, ne moraš se bojati naslova posta). Ovdje će biti riječ o Ivani, mojoj nećakinji. Inače, ja imam četiri nećaka i samo jednu nećakinju. Već sam ja nju spomenula u nekoliko svojih postova. Upravo kad sam se vraćala s mora, ona me nazvala i pitala da joj pomognem izmijeniti neke njene noćne lampe. Žao mi je što nisam lampe uslikala prije preobrazbe, ali spomenut ću da su bile potpuno drugačije: donji dio je bio u nekom plavom tonu i naslikano je bilo neko cvijeće, a gornji dio je bio dosadno bijel. Zajednički smo izabrale salvete i upravo je njen izbor bio da lampe budu slične, a ne potpuno iste.

Rezultat vidite na fotografiji. Najveći problem bio mi je pronaći nijansu zelene koja će se slagati sa zidom u Ivaninoj spavaćoj sobi. Inače, kroz nekih mjesec i deset dana, u toj sobi spavat će jedan novi član Ivanine obitelji, jedna mala curica koju svi s nestrpljenjem očekujemo. A kao da je jučer bilo kad sam u krilu držala malu bebu Ivanu i vraćala se sa sestrom i šogorom iz osječkog rodilišta...