Tacna za sestru

Sasvim iznenada, odlučili smo iz Vodica krenuti na jug, tj.do Cavtata gdje živi moja druga sestra(ona koju sam spominjala u postu o hortenzijama). Da ne bih došla praznih ruku, brzinski napravih ovu tacnu. Još se lak nije ni osušio kad sam ju predala mojoj Branki u ruke, a i snimila sam je s njene terase-nadam se da se vidi more, i to ono na samom jugu Hrvatske, u Cavtatu.

Obična kutija

Ova kutija je stvarno obična, najobičnija, rađena običnom salvetnom tehnikom s cufanim motivom, Bila je šarena, nikakva, a ja je ubacih u prtljagu za more, zajedno sa salvetnim ljepilom i još s par sitnica. E, Jasna, nećeš se više zeznuti i ne ponijeti na more ama baš ništa za trackanje...

Dakle, bitna je ova pozadina koja se vidi iza kutije, a to je more s našeg balkona u Vodicama. Tko šiša kutiju...Ipak, uslikah je dva puta. Možda i nije sasvim obična?

Svega po malo

Stariji sin mi je otišao na more i uzeo fotoaparat pa sam bila onemogućena stavljati nove slike. Danas sam iskamčila fotić od nećakinje da snimim bar nešto od svega što sam radila. Neke stvari sam čak prodala, a da ih nisam uspjela ni snimiti. Neka, neka, malčice je krenulo, bit će od mene jednog dana pravi trgovac.

Morska marama

Bila sam jučer na još jednom tečaju kojeg je organizirao osječki Hobby art. Ovaj put oslikavali smo svilu, a tečaj je, kao i uvijek, održala naša Jasminka koja inače ima jedan prekrasan blog Suncokret. Adresa bloga je: http://jasminkamarjanovic.blogspot.com/

Ja ne bih bila ja kad ne bih svoj prvi rad zabrljala, ali eto, na greškama se čovjek uči.

Sad samo trebam slikati i slikati i svaki rad će biti bolji. Ambiciozno sam tamo kupila nekoliko boja i kontura i marama, ali se sjetih da nemam ramu na kojoj ću raditi. Pa budući da nemam muža koji je vješt u sklapanju rama kao neki drugi muževi (pozdrav Jasminki!), moji radovi na svili morat će malo pričekati. Zato sad samo donosim moj prvi početnički rad, a ova grupna slika je sa bloga Suncokret. Ja sam ova u sredini što čuči i moli boga da se moje greške neće pretjerano vidjeti na fotografiji.

Prva nagrada u mojoj blog karijeri

Moja draga blog prijateljica Sanja koja ima blog Kreativnost dodijelila mi je ovu nagradu. E, sad -kad bih ja skužila kako se sve to označava, gdje bi mi bio kraj. Nisam sigurna hoću li uopće skužiti išta, ali pokušat ću. Eto, ja ne znam ni kako označiti nečiji blog pa da možeš na njega kliknuti i da ti se odmah otvori...

Uglavnom, to je moja prva nagrada koja se dodjeljuje u tom blog svijetu, a blogerice dodjeljuju nagrade jedne drugima kako bi pokazale da prate i cijene nečije radove. Tako je mene odabrala Sanja, čiji blog ja redovito pratim i na kojem ima prekrasnih stvari.

Veliki pozdrav Sanji i hvala još jednom!

Kreativnost na djelu

Stigla sam s mora i vratila se u uobičajenu kolotečinu. Sutra počinjem i raditi, jer je stari dio godišnjeg odmora gotov. Imam još i čitav novi, ali to ću krenuti koristiti za dva tjedna.

Na moru je bilo užasno vrijeme, više kiše i hladnog mora nego ikad, a ja, ludača, nisam ponijela ama baš ništa što bih mogla raditi. Svoje tri knjige sam na brzinu pročitala i ostatak vremena patila zbog svoje nepromišljenosti što nisam ponijela bar neku kutijicu, salvetu i sve to što mi treba. Ali sam onda, kad sam stigla kući, kao riba koja se konačno uspjela dokopati mora, a bila je na suhom dugo, dugo, krenula u trackanje, dekupažiranje, lakiranje, itd.

Ovo na slici je dio toga što sam napravila. Uživala sam u svakom trenutku dok sam to radila, samo što imam sve veći problem s prostorom. Veliko pitanje: gdje ću ja sa svim tim?

Nekako baš i nemam tog nekog trgovačkog duha za prodaju, a poseban je problem kako to procijeniti. Mom mužu se lagano kosa diže na glavi od svega toga i osnovno mu je pitanje: A gdje ćeš to staviti?

Čak sam razmišljala da ponesem dio toga na more pa da nešto pokušam prodati, jer mi se čini da je na moru najviše tog kineskog smeća i da bi možda dobro došlo nešto drugo ponuditi. Ali kad za to sve treba hrabrosti, a ja je baš i nemam.

Kako moje sljedbenice rješavaju taj problem?