Kad sam se jučer (u subotu ) probudila, vrlo samouvjerena, odlučila sam oprati svoje prozore. Pošto na kući imam jako puno prozora, to je velik zalogaj za mene, ali uz malu pomoć mog muža koji skida zavjese, krenuh u akciju. Dok sam prala prozore, unaprijed sam se veselila tečaju na koji sam se prijavila kod Jasminke u osječki Hobby art. Tečaj je trebao početi u 2 sata, znači ja trebam krenuti od kuće mrvicu poslije 1.Oko podneva, kad sam uspješno oprala tri prozora, sagnula sam se nezgodno i osjetila da mi se uklještila kičma. To mi se desilo jednom na moru i,vjerujte mi, to je takva nemoć da je to strašno. I što sad? Jedva sam se dovukla do trosjeda i počela jadikovati nad samom sobom. I, naravno, glavna briga mi je bio taj tečaj, jer sam silno željela otići na njega. Nekoliko puta sam došla u iskušenje da uzmem telefon i otkažem tečaj, ali onda sam pokušala s kućnim liječenjem. Uzela sam tabletu voltaren forte i namazala bolno mjesto voltaren gelom. Onda sam nakon pola sata napunila kadu gotovo vrelom vodom, sipala šaku soli i legla u nju. Čim sam to napravila, osjetila sam da mi je bolje.
Moji u kući nisu mogli vjerovati da ću se usuditi takva otići u Osijek.
I tako sam krenula i normalno sama vozila auto.
Tečaj se zvao Salveta kao imitacija ulja i radili smo dva rada. Tamo negdje u sredini tog prvog tečaja, odlučih se ohrabriti još više i ostati i na ovom drugom tečaju koji je poslije prvog.
I ostala sam. Ponovo tri sata. Ovaj put je glavni bio bitumen i sjenčanje pomoću bitumena(to je ova narančasta velika slika i mala sa smeđom ramom).
Kaže Jasminka da postoji podjela na one koji vole bitumen i na one koji ga ne vole. Ja moram priznati da ga ne volim, iako su radovi ispali dobro.
A moja leđa?
Svaka čast, izdržala su sve napore i uspješno sam se oko 9 dovezla kući.
I nastavila prati prozore...Eh, toliko luda ipak nisam.
Nemojte mi zamjeriti što sam se raspisala i što će biti puno fotografija. Osim radova s tečaja, radila sam i ove uskrsne slike, a morala sam vam pokazati i sliku moje japanske trešnje koja se neki dan rascvala u milijun cvjetova.
Jako lijepo draga Jasna, vidi se da si se jako trudila, bravo!
OdgovoriIzbrišiLijep pozdrav i ugodan novi tjedan:)
Radovi su divni, a i snaga volje kod tebe je jaka kad si uspijela savladati sve te boli i ipak ostvariti svoju namjeru.Lijepi pozdrav.
OdgovoriIzbrišiBravo na upornosti...tako je kad se nesto hoce, hoce, hoce...Radovi su savrseni.Bitumen volim, ali ne na svemu, naravno....tako da ne znam u koju grupu spadam.
OdgovoriIzbrišiSkidam kapu, ovo se zove ljubav prema kreativnosti, nevjerojatna si!! Radovi su prelijepi, pri pogledu na njih sigurno ćeš zauvijek pamtiti uz kakvu muku i bol su nastali, hehe:)))
OdgovoriIzbrišiJasna, tresnja je divna bas sam htela da te pitam kako se zove famozno cvece na tvom blogu.Iste takve grancice sam dobila kao pelcere iz baste jedne bake, koja je bila zaljubljenica u cvece.Svaka ti cast na upornosti i hrabrosti da kranes kolima u takvom stanju....Eh sta ces,potpuno razumem tu tvoju zelju da prisustvujes na tecaju.Ja cu morati sama da organizujem neku radionicu da bih ispunila svojue zelje...Oh, ko razume shvatice,oduzila sam ovaj komentar, ali si me odistinski odusevila i pokrenula,pusa za tebe,svi radovi su divni...bitumen je jako zanimljiv sastojak...
OdgovoriIzbrišiKad je kreativnost u pitanju nema boli...ti si to dokazala i napravila prekrasne radove....svaka čast, pozz.
OdgovoriIzbrišiTi si stvarno junak, isplatilo se, slike su ti preprelijepe:-)
OdgovoriIzbrišiPusa
jako su lijepi radovi :) bitumen mi je zanimljiv, nadam se da će bit neka radionica u knjižnici na tu tematiku, makar da probam (pa da vidimo hoću bit među onima koji ga vole ili onima koji ga ne vole :p) a japanska trešna je predivna <3 nadam se da ću jednog dana bit vlasnica jedne :)
OdgovoriIzbrišibaš si bila vrednica, radovi su divni!
OdgovoriIzbrišisvaka čast,radovi su fantastični,tesko mi je ijedan izdvojit i još nakon takve boli otić na 2 radionice,svaka čast!
OdgovoriIzbriši