Danas sam u knjižnici organizirala jednu malu zgodnu radionicu za djecu. Pokazala sam im kako se rade figurice od gipsa iz različitih kalupa, a oni su ih bojali , stavljali trakice i ljepili magnetiće.
Na kraju sam ih pitala kako im se svidjelo, a oni su rekli da ih zovem na takve radionice svaki dan. Ako ne može svaki dan, onda barem jednom tjedno.
I to mi je najljepša nagrada.
A ja sam ova s pregačom, nasmijana.
Kad radim s gipsom, uvijek se jako zaprljam pa zato moram staviti pregaču. Ta pregača ima i dvostruki efekt-izgledam kao njihova mama koja je upravo krenula praviti kolače.
Zvuči li ovaj post bolje od onog prethodnog?
Ma svaka čast!!!
OdgovoriIzbrišiAkcija-to!
Svaki poticaj na kreativnost je hvale vrijedan projekt!
Odlično si to organizirala.
Vidi se da djeca uživaju!
Samo naprijed!
Pozdrav!
Sandra!
odličan post jasna,odličan.....uvijek me iznova iznenadi kako je malo potrebno da nam dan bude ljepši....
OdgovoriIzbrišia s djecom to svakako je....a djeca +gips+pregača je dobitna kombinacija za ovakav široki osmjeh kao tvoj...
pusa...
Ne dam se, ne dam se...
OdgovoriIzbrišiZadovoljstvo i osmijeh na licima govore sve.
OdgovoriIzbrišiKako je malo potrebno, da sebe i druge ucinimo sretnima. Cestitam jasna, pusa:))
najbolje se igrati s djecom, onda kreativa pršti iz svakog osmjeha na licu!
OdgovoriIzbrišiU nekom slucaju i mi smo deca,kad je kreativnost u pitanju.Al zasto ne, najlepse je biti dete i biti u njihovom okruzenju. Super post i drago mi je da si se ovako organizovala. Osecam se kao da sam bila sa vama tu.
OdgovoriIzbriši