Anđeo od krep papira

Božić samo što nije i sigurno više nitko neće imati vremena napraviti ovakvog anđela, ali neke blogerice su me zamolile da pokažem kako sam ga napravila pa ću pokušati objasniti.

1.Potrebno je: bijeli (cvjećarski ) krep papir, uhu ljepilo, bijeli konac, biser (od stare ogrlice) za glavu, pribadača s malim biserčićem na vrhu, tvrđi karton, zlatna ili srebrna vrpca.


















2.Izrezati krep papir formata 25 puta 9 cm i krila od kartona( možete prema slici vidjeti kolika otprilike trebaju biti i kakvog oblika)
3.Jednu stranu krepa proširiti da ostanu kao valovi















4.Cijeli papir smotati i zavezati koncem.


















5.Presavinuti tri sloja ispod vrata anđela






































6.Pribadaču probosti kroz biser i zabosti kroz mali krug u vrat anđela.




















7.Nalijepiti zlatnu ili srebrnu vrpcu (koja služi za objesiti anđela na bor), a preko toga krila.























8.Srebrnom konturnom bojom ili ljepilom sa šljokicama ukrasiti anđela za kraj po rubu haljine i krilima.


Ja sam štipaljkom držala krila dok nije uhvatilo ljepilo i to je to.
Ja sam pravila anđele i od srebrnog krep papira i jako lijepi su i oni.

Evo, nadam se da sam uspjela dobro objasniti, ali bilo mi je prilično teško sama sve to raditi i snimati, ali nekako je ispalo. Ipak je ovo moj prvi tutorijal.

Eto, onima koji ipak pokušaju napraviti ovog anđela želim puno sreće u izradi. Znam, znam da pravite kolače i spremate kuće i da nemate vremena za ovakve stvari, ali možda ipak uhvatite koju minutu. Moj rekord je deset takvih anđela za sat vremena.
Svim mojim sljedbenicama, a i onima koji me čitaju , a nisu sljedbenici, puno sreće povodom božićnih i novogodišnjih blagdana želi Jasna.

M kao Marija

I ja sam među onima koji su sudjelovali u Izzyinom swapu, a moja partnerica je bila jedna Marija. Kad sam pročitala da sam s njom u paru, prvo sam htjela vidjeti što ona radi, kakvi su njeni interesi, ali uzalud sam je tražila u blogerskom svijetu. Naime, Marija nema blog, što je velika, velika šteta, a nema ni profil na fejsu. Ipak, ubrzo smo stupile u kontakt i ona mi je rekla da mogu njene radove pogledati na Cvijet.info forum i na Photobuckett album koji svatko može pregledati. I onda nastadoše moje muke, jer Marija radi tako prekrasne, čudesne stvari prema kojima ove moje igrarije izgledaju baš jadno (barem meni).

Ali, što je , tu je, odlučih se napraviti nešto i poslala sam joj to (jednu drvenu kutiju u koju sam stavila dva anđela od gipsa-eto, i to možete vidjeti na fotografiji)), a ona je mene danas obradovala prekrasnim paketom. U njemu je bilo svega i svačega, a osmijeh na mom licu je bio sve širi i širi dok sam pregledavala što je sve natrpala u čizmu. Već je i čizma posebna, rukom šivana, u smeđem tonu, ima na sebu i zvončić i pahuljicu, stvarno je posebna.

A unutra: prekrasan broš, kugle za bor, origami zvjezdice i jedna fantastična čestitka za koju nisam znala trebam li je otvoriti ili ne. Kad sam je otvorila, tu je bilo jedno pismo od Marije s najljepšim željama za blagdane. Ah, da, nisam napisala da je Marija sve to protkala stihovima Đorđa Balaševića i na tim poklonima napisani su neki stihovi iz njegovih pjesama.

Pa, mislim, stvarno!

Marija, Marija, što mi učini?

Puno, puno ti hvala!

Božićni sajam u Belišću 2010.

Danas je završio naš Božićni sajam koji je trajao od četvrtka do subote. Bilo je naporno i jako hladno, a danas nas je baš dobro i snijeg zatrpao. Dvadesetak izlagača bilo je smješteno na dvije lokacije, ali sve je to bilo dosta blizu. Jedni su bili u velikom šatoru, a drugi u kućicama-štandovima. Poveznica svih izlagača bila je Božić, a kako je bilo, dočarat će vam ovih nekoliko fotografija. Na sajam je došla i Branka Domnjak koja ima blog" One stroke paintings and other things" koja je potegnula čak iz Đurđenovca. Hvala Branki što je došla, a obje smo zaključile da je to jedno dobro iskustvo. Ona je na ovoj zadnjoj slici.

Ja sam prodala dosta stvari koje sam napravila, a prva stvar koju sam prodala je ona crvena slika s macom iz prethodnog posta.

Puno, puno radova...

Sutra počinje Božićni sajam u mom Belišću, a mi (moja gradska knjižnica) smo glavni organizatori. Naradile smo se puno oko svega toga moja kolegica i ja , a hoće li to išta valjati, tek ćemo vidjeti

Ja sam napravila stvarno puno radova i do sad ih nisam htjela stavljati na blog (a nisam imala ni vremena), ali sad ću staviti samo nešto od svega toga. Kućice i svijećnjake od čaša vjerojatno ste već vidjeli na Jasminkinom blogu Suncokret pa neću pokazati to što smo radili u Osijeku na tečaju, nego ono što sam ja napravila kod kuće.

Puno sam radila slike, neke su od gipsa, a dvije su na slikarskom platnu. Tu sam stvarno uživala i nadam se da se to vidi

Radila sam po prvi put i anđele od krep papira i to dvije vrste. Njih me naučila raditi jedna jako draga žena koja dolazi na moje radionice pa mi je htjela pokazati nešto što ona zna, a ja nisam znala. Sad znam i to. Upijam kao spužva.

Kad prođe sajam, nadam se da ću ostati pozitivna nakon svega toga i da ću puno slika staviti na blog da vidite kako je bilo.

Do tad, držite mi fige da sve dobro prođe i da ne bude baš jako hladno, jer smo mi odlučili da naš sajam bude na otvorenom, bez obzira na hladnoću.

Malo shabby chica

U zadnje vrijeme baš nešto volim raditi shabby chic. Jednostavan, a opet poseban stil.

Žao mi je što više nemam ovih drvenih tacni koje sam kupila u Zebri, trgovini u Osijeku koja prodaje namještaj, ali osim namještaja imala je i jedan mali kutak za hobiste, a naročito su zgodni bili ti predmeti od drveta.

Ove dvije kutijice na drugoj slici nisu drvene, nego kartonske.

Inače, sudjelovala sam u dva božićna swapa, jedan preko fejsa, gdje mi je partnerica jedna Melita iz Lepoglave (njoj sam već poslala nešto što sam pripremila, ali neću još staviti sliku dok ona ne dobije svoju pošiljku), a drugi je ovaj koji je priredila Izzy. Tu mi je partnerica Marija( Kami) iz Zagreba koja nema blog, ali sam ipak uspjela vidjeti njene prekrasne radove koje su me bacile u tešku muku: što poslati majstorici kakva je ona?

Sljedeći tjedan u čizmicu za Mariju ipak stavljam nešto što sam smislila, ali i te ću slike staviti kad sve bude prošlo.

I još nešto: danas sam, nakon dugo vremena, bila na jednoj radionici u Osijeku koju je držala Jasminka, a radionica se zvala "Radionica iznenađenja". Napravili smo dva prekrasna predmeta, stvarno, stvarno prekrasna, ali čije slike isto još neću staviti na blog, jer sam tako obećala Jasminki.

Očito da će moj sljedeći post biti sa puno slika...

..."praćen tercom suvog lišća s jednog hrasta kraj Belišća"

Upravo sam se vratila s koncerta Đorđa Balaševića! I, umjesto da kao sav normalan svijet, odem u krevet , jer sam umorna, ama baš umorna nakon više od tri i pol sata koncerta, ja prebacujem slike koje sam snimila i odlučih napisati par riječi.

Ovo je moj prvi koncert s Đoletom, iako ga volim već toliko dugo da me sram priznati koliko. Tamo negdje od " Prve ljubavi", a to je bilo baš stvarno davno.

Kad smo kretali prema dvorani u Osijeku, muž, sin i ja razgovarali smo koje bismo pjesme željeli čuti. Davor je rekao, naravno, "Vasu Ladačkog", Vedran( moj prvorođenac) "D-mol", a ja sam poželjela čak 3 pjesme: "Nedostaje mi naša ljubav", "Miholjsko leto" i "Ostaje mi to što se volimo". Od svih tih pjesama nije bila jedino ova moja posljednja, ali, dobro, dobila sam zato neke druge predivne, npr. "Portret života mog", "Neki novi klinci", "Bezdan", Slow motion" i još mnoge, mnoge druge.

Koncert je počeo pjesmom "Panonski mornar", a završio, kao i uvijek s "Odlazi cirkus".

Ono što nas je baš stvarno jako obradovalo bilo je kad je Đole prvo izrecitirao stih "praćen tercom suvog lišća s jednog hrasta kraj Belišća", a zatim i otpjevao čitavu pjesmu "Stih na asfaltu". Mi koji živimo u Belišću užasno smo ponosni što je baš naš grad spomenuo u jednoj pjesmi i uvijek se pitamo ima li tu nekog dubljeg značenja, a ne samo to što mu se rimovalo.

U svakom slučaju, puno mu hvala za to, a ovaj koncert je bio nešto stvarno posebno, nešto što se uopće ne da opisati.

A sad je bilo stvarno dosta!Laku noć (Pola dva je. Sva sreća da radim popodne!)

Pripreme za Božićni sajam i nagrada

Moja knjižnica (mislim, nije moja, nego ja radim u njoj) je jedan od organizatora Božićnog sajma u mom gradu pa se ja pripremam naveliko za sudjelovanje na njemu. Ovaj vikend sam bila jako vrijedna i dosta toga sam napravila, a ovdje ću staviti samo mali dio toga.

Ovaj vijenac za vrata s anđelima napravila sam za ulazna vrata knjižnice i to zbog jednog posebnog razloga. U četvrtak nam u knjižnicu dolazi Zdenka Andrijić, književnica iz Zagreba koja inače piše o anđelima, predstaviti svoju novu knjigu "Kuglice od svjetlosti", a vijenac će je dočekati na vratima. I sve one koji dođu na predstavljanje knjige. Anđeli su od gipsa, a vijenac(koji je od slame) sam omotala vatom te anđele zalijepila vrućim pištoljem. Meni se sviđa, dosta lijepo izgleda, makar je bijelo na bijelom, ali zbog te zlatne boje ipak se ističu.

Ovaj poslužavnik sa božićnom zvijezdom je u shabby chic stilu, a ova kutijica u obliku srca je napravljena s obrnutim kreklom (poklopac kutije).

I dobila sam još jednu nagradu od Danijele koja ima blog Danijelin kutak. Nagrada se dodjeljuje

onim blogerima koji prenose kulturne, etičke, moralne vrijednosti izvan nacionalnih i govornih granica.Zamišljena je kao sredstvo promicanja prijateljstva među blogerima, način da se iskaže naklonost i priznanje za njihov rad koji webu daje dodatnu vrijednost.

Tako nekako, zahvaljujem se Danijeli koja se mene sjetila, a ja opet neću nikog posebnog imenovati za ovu nagradu, nego je prosljeđujem mojim sljedbenicama.

Ja bih neki swap!

Baš kao što sam i napisala u naslovu, htjela bih sudjelovati u nekom swapu. Znam da je bio neki na Stvaraonici, možda i negdje drugdje, a sad dolazi zima i stvarno bi bilo lijepo da netko organizira jedan zimski ili božićni, svejedno. Mislim da smo svi puni inspiracije i da ne bi bilo problema oko odaziva. Eto, ako netko zna da je već neki organiziran, a da nije već prekasno da se prijavim na njega, nek mi javi.

A ova kutijica je novi rad, napravljen po narudžbi jedne žene koja je htjela nešto starinsko. Kutija je inače drvena i ima ovo zanimljivo zatvaranje. I ona plavo-bijela kutija iz prethodnog posta sa zimskim motivom ide na istu adresu.

Nije mi baš lako rastati se od tih mojih radova, ali nekako, kad ih snimim i stavim na blog, kao da i dalje ostaju moje.

Statistika

Neki dan sam po prvi put kliknula na statistiku svog bloga i ugodno se iznenadila podacima. Moj blog dosad je pregledan preko 7.000 puta, a najčitaniji post je "Zlatovez na boci i svašta još". Najčitanija sam u Hrvatskoj, zatim u Srbiji, Bosni i Hercegovini, a četvrta po redu je Amerika! Mislim, stvarno! American people like "Kao igra" blog!!!

Čitaju me još i u Sloveniji, Poljskoj, Španjolskoj, Turskoj, Makedoniji, a najmanje u Crnoj Gori.

Bila sam totalno šokirana svim tim podacima i, naravno, porasla su mi krila.

Mislim da je sad taman nekako godinu dana kako sam stvorila ovaj blog i to su sasvim lijepi podaci.

Eto, to je za mene velik poticaj da nastavim i dalje pa i na ovaj današnji post o statistici stavljam nekoliko najnovijih radova.

Svim mojim sljedbenicima šaljem jedan VEEEEELIki pozdrav!