ponedjeljak, 11. veljače 2013.

Od srca srcu

Valentinovo... Ah, da imam sedamnaest i da sam zaljubljena, obilježavala bih taj dan. Ali, eto, nemam... Pa sam onda samo malo, malčice, napravila nešto što bih ja voljela dobiti da imam sedamnaest.
Volim raditi s krpicama, radila sam i neka jaja za Uskrs, ali o tome sljedeći put. S tim krpicama ima jako puno posla, oko svakog tog srca trebalo mi je, brat bratu, sat vremena posla. Al kad volem... Kad sam bila mala, nisam imala igračke. Zaista nisam. Imala sam jednog medu i jednu malu gumenu lutku kakve su se u to doba kupovale na vašarima. I neograničenu maštu. Ali,imala sam mamu koja je šila (samo nama u kući)i iza koje je ostajalo brdo krpica. I onda sam toj mojoj jadnoj gumenoj lutkici šila iglom i koncem haljine, hlače, košulje. Moja prijateljica Mila i ja raširile bismo dekicu u dvorištu i krenule s našim kreacijama. I ništa nam nije falilo. Eto, ove krpice su moj povratak u djetinjstvo.

nedjelja, 10. veljače 2013.

Pick point

Dakle, do prije nekih mjesec dana nisam imala blage veze o tome što je to pick point. Ipak, čovjek uči dok je živ, a mene, što sam starija, sve više zanimaju različite stvari. Naravno da bi bilo puno bolje da radim samo jednu jedinu stvar, npr. lutkice od filca ili ogrlice od das mase i to bih vjerojatno usavršila. Ali, ja ne bih bila Jasna, da ne želim isprobati sve živo i mrtvo što se tiče kreativnih tehnika. Prije dvije godine naučila sam tehniku zlatoveza, i to onog pravog, preko kartona, koji se radi s dva konca, crnim i zlatnim. Sjećate se da sam vas sve izmaltretirala svojim prvim radovima nastalih u toj tehnici. Ali, da ne duljim, i pick point je nešto što ima veze sa zlatovezom, tj. radi se najčešće zlatnim ili srebrnim koncem. Ono što je najvažnije je imati sheme, napraviti preko kartona rupice i kroz to provlačiti konac. Naravno da je to puno jednostavnije od pravog zlatoveza, može ga naučiti raditi stvarno svatko, a mene je naučila jedna baka stara preko osamdeset godina. Baka Jelka došla je kod mene u knjižnicu i pokazala mi prvo kako ona radi ukrase za bor od staniola od čokolade. Onda je ona vidjela jaja koja ja radim od krep papira i poželjela je naučiti kako se ona rade. Baka je neumorna, duhovita, draga, i naravno da bih i ja željela biti takva u njenim godinama. Onda je sljedeći put donijela nekoliko čestitki napravljenih u tehnici pick point. Ona je ufrkivala krep papir po jajima, a ja sam po prvi put izbockala svoju čestitku zlatnim koncem.
I onda se to proširi kao zaraza:nije ti dosta jedna, nego želiš još, i još, i još. I onda sam od jedne žene saznala da se dosta toga može naći preko interneta, ali se mora upisati "pick point", a ja sam do tada uzaludno upisivala zlatovez na čestitkama i što sve ne. I to je to. Nemam nikakvih drugih ambicija, nego napraviti nekoliko čestitki. Ne zanimaju me veliki formati i slike napravljene tom tehnikom. I nemojte biti previše kritični: ja sam ovo stvarno tek nedavno počela raditi, a s više radova stječe se vještina. Veliki pozdrav svima koji ponekad svrate na moj blog i kojima se već nisam popela na glavu. Sebi samoj se često popnem...

petak, 1. veljače 2013.

Jorgovan i lavanda

Ove dvije kutije su zapravo ljubičaste, iako na fotografijama izgledaju kao da su plave. Naručena mi je jedna kutija i zatraženo je da bude veća i da bude s motivom lavande. Kad sam je krenula raditi, za oko mi je zapeo ovaj predivan jorgovan i nisam mu mogla odoljeti. Onda ipak napravih i jednu s lavandom, ali na puno manjoj kutijici. Eto, kako se ja držim naručiteljevih želja... Obje su napravljene s dvokomponentnim lakom (koji se na fotografijama slabo vidi) i sa zlatnim prahom. Što li će reći moja naručiteljica?