Božić pred vratima

Eh, da, bila sam aktivna jako, jako, u ovo predbožićno vrijeme. Toliko aktivna da mi se čini da bih se sad najradije zavukla pod jorgan i proboravila tamo sve ove blagdane koji slijede, uključujući i moj rođendan pa se tamo, negdje oko Tri kralja, probudila kao Trnoružica, naspavana i odmorena. Čak sam i putovala, i to u Čazmu, tj. u Grabovnicu pored Čazme na imanje obitelji Salaj i vidjela sam tu predivnu Božićnu priču. Tko još nije bio tamo, toplo mu preporučujem da ode, jer je stvarno prekrasno. Čak sam i muža uspjela nagovoriti da ide sa mnom...

A u mojoj knjižnici nema čega nije bilo. I radionica, i gostovanja Mani Gotovac, i organiziranja Božićnog sajma, uh, svega i svačega je bilo. Nisam puno stvari pripremala za Božićni sajam, neke stvari ostale su mi od prošle godine, a neke će ostati i za dogodine. Nešto sam prodala, drago mi je kad nešto što sam ja svojim rukama napravila, završi kod nekih dragih ljudi koji to znaju cijeniti. Evo nekoliko slika:

Ovo je moj 155.post i vjerojatno posljednji u ovoj godini. Svima koji prate moj blog želim puno zdravlja i sreće povodom božićnih i novogodišnjih blagdana.

Zima došla, snijeg je pao...

Ovo će biti post sa puuuuno slika, dakle, ako nemate barem pet minuta, nemojte ga ni pokušavati otvarati. Zima je stigla itekako, jutros je toliko palo snijega da doslovno ne možemo otvoriti vrata, ni ralica nije prošla, kao da smo u mojoj maloj ulici u kojoj živim, potpuno odsječeni od svijeta. Snijeg uopće ne vrijedi čistiti, jer i dalje pada nesmiljenom jačinom pa je jedino rješenje grijati se doma uz tople radijatore i ne razmišljati koliki će biti račun za plin za dvanaesti mjesec. Ja sam dosta toga napravila što vam nisam pokazala pa prvo krećem s nečim najnovijim:anđelima! I to od perlica! Meni su jako slatki i morala sam isprobati kako to ide.Ista žena koja me naučila raditi anđele od krep papira, poklonila mi je i ovog jednog anđela i ja sam, gledajući ga, sama shvatila kako trebam raditi. Dragoj teti Anici Bračevac, koja dolazi na moje radionice i još uvijek želi nešto naučiti, puno hvala!

Ovaj gornji je njen, a moji su ispod i nešto su manji, jer su moje perlice sitnije. Slikala sam na ulaznim vratima pa se vidi i malo snijega. Radila sam još nešto što nikad nisam: medaljone. Napravila sam dva komada i stavila samo vrpcu okolo, možda sam trebala nešto drugo, ali ovo mi je jeftinija varijanta.

I onda sam krenula sa salvetama zvanim "Nostalgija". Jedno vrijeme sam prije radila s njima i toliko su mi bile lijepe da se nisam uspjela odmaknuti od njih. Jedva jedvice sam onda prestala i tek sad napravila ponovo nekoliko radova. Prvo jedna kutijica na kojoj sam htjela pokazati mojim sudionicama na radionici kako se može raditi sa šablonama:

Pa onda na drvenoj podlozi (još nisam sigurna hoće li to biti vješalica ili samo slika):

Napravila sam i nostalgične podmetače za šaše ukrašene čipkom pomoću akrilne boje:

Jedno skroz-naskroz romantično srce za koje mislim da će ostati kod mene i služiti mi u predsoblju kao vješalica za šalove:

I još radova:

To je ptičica na drvenoj podlozi u shabby stilu. Pa onda ide jedna staklena tacna koja je isto poslužila sudionicama moje radionice da vide kako se mogu iskoristiti šablone:

Ne mogu vjerovati, zar sam došla do kraja? I neki radovi na hrpi:

I za sami kraj (već vam je dosta, znam, ali hvala onima koji su izdržali do kraja posta)-pogled s mog prozora prije sat vremena:

Pozdrav svima koji me čitaju i na blogu i na Facebooku od Jasne!

Torta od pelena i stakleni tanjur

Danas je bilo krštenje male Petre i ja sam smislila možda malo neuobičajen poklon. Zapravo on uopće nije neobičan u kreativnim krugovima, ja sam već puno puta naišla i na blogovima i općenito na internetu jako puno torti od pelena, ali moja okolina uopće nije znala za to. Moj muž je zinuo od iznenađenja kad sam rekla da ću je praviti i odmah je pitao jede li se to. Jedan od gostiju na ručku poslije krštenja tražio je da bi on baš komad torte koju sam ja pravila, a koja je njemu bila malo podalje i izgledala mu je kao prava torta. Dakle, ona je ovako izgledala:

Izgleda li vama to kao da se treba jesti? Tortu stvarno nije teško napraviti, može se ukrasiti na puno načina, a ja sam napravila neku svoju verziju. Kasnije sam na vrh stavila još jedan lančić koji za privjesak ima slova P, E, T ,R, A, ali to nisam slikala. Osim torte, radila sam svašta još, napokon sam se probudila i krenula s izrađivanjem koječega s božićnim motivima. Za sad samo stavljam sliku jednog staklenog tanjura koji je baš u adventskom duhu.

Nadam se da ću sad malo češće objavljivati postove na blogu, jer sam neki dan baš bila neugodno iznenađena kad sam vidjela da sam u ovoj godini objavila samo 32 posta, prošle godine 47, a pretprošle čak 61! Moram malo popraviti prosjek do kraja godine. Dok pišem ovaj post, krenuo je padati snijeg i moram priznati da mu se baš i ne veselim, jer me strah što će biti ujutro, kako ću na posao i sve neke takve prizemne stvari, umjesto da uživam u ljepoti bjeline... Veliki snježni pozdrav šalje vam Jasna!

Argentina šalovi i heklani prekrivač

Htjela sam nazvati ovaj post "Nitko kao Mare", jer me upravo Mare navela na pletenje ovakvih šalova. Ona je tako dobro u svom postu o šalovima objasnila kako se pletu ti šalovi i koja je dala video link iz kojeg svatko može naučiti kako se izrađuju. Mare, hvala ti puno na detaljnim objašnjenjima, na svemu što činiš kako bismo bili kreativniji. Svi vi, koji možda niste vidjeli taj Marin post, trk tamo, post se zove šalovi... Netko mi je rekao da se ovakav način pletenja zove "argentina", zato sad i ja to tako zovem. I ja sam kupila vunu u Kiku, jedino što nisam plela s onim debelim stupastim iglama, nego s okruglim koje su i priložene uz tu vunu. Dobije se pakovanje od tri komada vune i te okrugle igle. Ima čak i objašnjenje u slikama kako se plete, za one koji nisu vidjeli na Marinom blogu. Puno mi je lakše bilo plesti s tim tanjim, okruglim iglama i u ovaj sivo crni mi je otišlo gotovo pune dvije vunice. Napravila sam crveni i sivo-crni, a kupila sam još i nekakvu smeđu koju još nisam krenula plesti.

Tako oni izgledaju vani, a ovako unutra:

Ljepše izgledaju vani, na travi, nije li tako? I, da, sjećate li se još uvijek mog početničkog heklanja? Još uvijek ponekad napravim pokoji kvadratić i čini mi se da još nemam dosta za prekrivač. Nisam sigurna trebam li sad svaki obrubiti još po jedan red s jednom te istom bojom, da svi imaju tu jednu boju pa da ih onda sve spojim. Nema veze, smislit ću ja već što da napravim, a vama samo dajem uvid kako to sad izgleda.

Svima jedan veliki pozdrav šalje Jasna!

Anđeoske kutije

Iako sam u kroničnom nedostatku vremena zbog nenormalno puno aktivnosti koje ove godine imamo u sklopu Mjeseca knjige, ipak tu i tamo nešto napravim da malo odmorim živce. Za mene je ovaj moj hobi upravo to-odmaranje živaca-bez ikakvih drugih, velikih pretenzija. I tako napravih tri kutije s motivima anđela. Dvije su tzv. kutije za čaj.To su ove s pretincima unutra i njih sam po prvi put radila. Jedna je jednostavnija, bez ikakvih pretjerivanja, to je ova s ljubičastim anđelima i upotrijebila sam običnu salvetnu tehniku, najjednostavniju, bez ikakve nadgradnje.

Druga, ova smeđa, napravljena je s dvokomponentnim lakom i zlatnim prahom.

Sve fotografije sam snimala vani pa je na staklu odsjaj žutog lišća s mojih voćaka iz dvorišta, što daje malo čudan efekt. Treća kutija je veća od ove dvije, tu sam malo kombinirala shabby chic i zlatnu podlogu, a stavila sam i onaj svjetlucavi prah koji se na fotografijama uopće ne vidi. Ta kutija je već dobila svoju vlasnicu i nadam se da će obradovati onoga kome je namijenjena.

Nadam se da vam se sviđaju moji radovi. Zahvaljujem se svima koji prate moj blog, a posebno onima koji ostavljaju komentare. Veeeeeeeeeeeeliki pozdrav od Jasne!

Čestitka za Petru

Moja nećakinja Ivana rodila je prije nekih pola mjeseca jednu slatku malu djevojčicu koja se zove Petra.Petra ima puno crne kose, bucmaste obraščiće i slatka je kao šećer pa je red bio da se ode na babinje. Iako sam je ja išla vidjeti još u rodilište dan nakon što se rodila, danas je bio prvi posjet moje čitave obitelji. Htjela sam za nju napraviti jednu posebnu čestitku, a moram priznati da sam sa zavišću gledala predivne čestitke po blogovima i na Facebooku, tzv. scrapbook. Zahvaljujući Pink Sandri koja ima blog http://pinksandra.blogspot.com/, a koja mi je prije nekih dvije godine poklonila dvije čestitke koje je ona napravila,odlučila sam pokušati.Sandru je teško kopirati, a nisam to ni željela, ali sam svoju čestitku napravila po uzoru na njene radove. Hvala Sandra što si me još onda ohrabrivala da pokušam sama nešto napraviti!

U unutrašnjosti čestitke je jedan pretinac u koji se može staviti novac.

Petri želim da bude živa i zdrava, da ima sretno i mirno djetinjstvo i da ne odraste prebrzo. Moram napomenuti da sam radila s papirima iz stare mape za likovni moje kćerke, a ne sa specijalnim papirima za scrapbooking. Sve vas puno pozdravljam!

Vješalice i još ponešto

Iako sam u zadnjem postu napisala da ću objaviti slike od Festivala bundeva, nekako mi se ne da, jer sam ih objavila na Facebooku pod Gradska knjižnica i čitaonica Belišće. Ako netko još nije vidio te slike, može ih vidjeti tamo, naš profil knjižnice je javan i sadržaje može vidjeti svatko, bez obzira ima li Facebook profil ili nema. A sad malo nešto drugo. Napravila sam već nekoliko drvenih vješalica, neke sam poklonila, neke prodala, a shvatila sam da ih još nisam ovdje pokazala.

Meni su zgodne kao vješalice za ključeve, ali mogu se na njih vješati i neke druge stvari. U naslovu posta sam napisala "i još ponešto" pa evo i toga. Nedavno sam napravila svoj prvi pokušaj crtanog zlatoveza na staklu s obrnute strane. Nisam bila na radionici kod Jasminke, a znam da njene polaznice nauče svaku tehniku odlično raditi. Ja sam pokušala sama i nisam baš zadovoljna, ali možda za prvi put i nije tako loše. Točno znam u čemu sam pogriješila i sljedeći put će biti bolje.

Pa onda jedan rokovnik s Klimtom:

I još samo jedan tanjur s hortenzijama rađen s dvokomponentnim lakom, ali s obrnute strane.

Nadam se da nisam bila previše zamorna. Veeeeliki pozdrav svima koji posjećuju moj blog i koji ga prate i preko Facebooka!

Izrada sapuna

Oni koji nisu prvi put na mom blogu znaju da sam neumorna u isprobavanju novih stvari. Već jedno duže vrijeme htjela sam se okušati u izradi sapuna. Proučavala sam sve moguće i nemoguće vrste izrade na internetu i na youtubeu i shvatila da to neće ići baš tako jednostavno. Onda sam se odlučila za najjednostavniju varijantu:naručila sam preko neta iz Hobby arta iz Zgb-a smjesu za izradu sapuna(košta oko šezdeset kuna) i krenula na posao. Budući da imam raznih kalupa koje koristim za izradu gipsa, a imam i sušenog ljekovitog bilja, mogla sam početi. Koristila sam sušenu kamilicu (moju, vlastitu)u koju sam stavila prstohvat kurkume(to je onaj žuti začin) i sušenu metvicu. Ugrijala sam na pari smjesu dok se nije posve otopila, za to vrijeme blago nauljila kalupe i vruću smjesu izlila u te kalupe. Zatim sam stavljala kamilicu i mentu u iste kalupe i ostavila da se suši jedan dan.

Sutradan sam bez ikakvih problema izvadila svoje sapunčiće van i oduševila se rezultatom. Vidim da sam trebala slikati na nekoj ljepšoj pozadini, a ne na običnom papirnatom ručniku, ali bila sam tako nestrpljiva da vam što prije pokažem što sam napravila. I onda sam smislila kako bih ih mogla upakirati pa sam sve zamotala u onaj organdi i zavezala vrpcama.

Svoje sapunčiće pokazat ću prvi put na Festivalu bundeva koji se kod nas održava ove subote. I ne samo sapunčiće, bit će tu još mojih kreativnih stvarčica, a u sljedećem postu pokazat ću vam kako je bilo.

Ta mala slatka djevojčica

Sarah Kay-malo sam već dosadna s njom, znam, ali kad mi je preslatka. Opet tri staklena tanjura, ovaj put malo veća, mogli bi se čak objesiti na zid. Meni je najljepši ovaj smeđkasto zlatni, s lijeve strane. Prošli put sam napisala post, isti dan prodala sva tri rada i ne bi mi bilo nimalo krivo da se isto desi s ovim tanjurima. I jedno pitanje (ako vam se da odgovarati): ne čini li vam se da smo se jako, baš jako ulijenili u ostavljanju komentara? Nekako je lakše na fejsu kliknuti da nam se nešto sviđa, je li tako? Ali, komentari su sasvim druga priča, oni puno više obraduju od lajkova. Ja ću se potruditi sad više ostavljati komentare, jer vidim da mi je drago kad i ja koji dobijem. Voli vas Jasna!

Makovi

Već sam ovog ljeta radila nešto s makovima, a nedavno napravih tri nova rada. Još u Vodicama sam napravila ovu manju, okruglu kutijicu, a ovu tacnu i veću kutiju napravila sam kod kuće. I okrugla i četvrtasta kutija napravljene su s 2K lakom. Volim raditi s njim, a ovoga puta po prvi put sam stavila brončani prah u pukotine -to se gotovo uopće ne vidi na fotografiji :( Tacna je staklena i napravljena je s obrnute strane, a samo je uz rub stavljen crackle lak.

Nadam se da će bar nešto od ovog uskoro promijeniti svog vlasnika. U zadnje vrijeme radim puno manje, ne gomilam stvari, radim više za sebe ili kad me netko baš zamoli da napravim. I još nešto radim:i dalje heklam one moje kvadratiće u raznim bojama i imam ih već petnaestak. Heklanje me toliko umiruje, stvarno je pravi melem za živce. Ipak, ne žurim se sa završetkom, ostataka vune imam, prekrivač će biti toliki koliko imam ostataka i koliko mi se bude dalo. Sve vas puno pozdravlja Jasna!

Samo za Ivanu

A, ne, ovaj post neće biti posvećen curi mog najstarijeg sina (onog, rođenog u znaku lava, koji najviše na svijetu voli spavati) i koja se zove Ivana. O toj Ivani neću napisati ni riječ (sine, ne moraš se bojati naslova posta). Ovdje će biti riječ o Ivani, mojoj nećakinji. Inače, ja imam četiri nećaka i samo jednu nećakinju. Već sam ja nju spomenula u nekoliko svojih postova. Upravo kad sam se vraćala s mora, ona me nazvala i pitala da joj pomognem izmijeniti neke njene noćne lampe. Žao mi je što nisam lampe uslikala prije preobrazbe, ali spomenut ću da su bile potpuno drugačije: donji dio je bio u nekom plavom tonu i naslikano je bilo neko cvijeće, a gornji dio je bio dosadno bijel. Zajednički smo izabrale salvete i upravo je njen izbor bio da lampe budu slične, a ne potpuno iste.

Rezultat vidite na fotografiji. Najveći problem bio mi je pronaći nijansu zelene koja će se slagati sa zidom u Ivaninoj spavaćoj sobi. Inače, kroz nekih mjesec i deset dana, u toj sobi spavat će jedan novi član Ivanine obitelji, jedna mala curica koju svi s nestrpljenjem očekujemo. A kao da je jučer bilo kad sam u krilu držala malu bebu Ivanu i vraćala se sa sestrom i šogorom iz osječkog rodilišta...

Ja heklam!

Tako sam ponosna na sebe što sam konačno nešto naučila heklati da vam to moram pokazati. Štrikati sam naučila pred kraj osnovne škole i stvarno sam se naštrikala svega i svačega kroz čitavu srednju školu i fakultet. Heklanju sam se nekako opirala, ni sama ne znam zašto. Moja mama je heklala sve živo i radila je to izvrsno.Što je očima vidjela, to bi rukama napravila. Nekoliko puta u životu pitala me želim li da me nauči heklati, a ja sam joj odgovorila da me to ne zanima. Ludača sam bila, ali eto... Kad je mama umrla, moja odluka da naučim heklati postala je sve veća. Nabavila sam si brdo knjiga i pokušavala sama svladati heklanje.Ipak, zahvaljujući jednoj Vesni koja mi je pokazala osnovne stvari bez knjige, ja heklam! Trenutno sam na moru i par dana nisam za kupanje i ovi moji početnički kvadratići došli su mi kao predivan odmor.Odlučila sam napraviti puno takvih kvadratića, jer imam jako puno ostataka vune i onda sve to spojiti u nekakav prekrivač. Vesni sam silno zahvalna i ova fotografija je posebno za nju:pogled na more s moje terase.

Veliki pozdrav iz Vodica šalje vam heklačica Jasna!

Evo me opet!

Idemo dalje! Nešto sam malo radila, ne puno, ali ipak nisam dugo izdržala bez svojih kreativnih igrarija. Prvo sam napravila čak tri stvari sa Sarah Kay:dva staklena tanjura i jedan rokovnik. Tanjure sam radila tehnikom obrnutog krekla, a rokovnik s dvokomponentnim lakom. Evo, kako je ispalo.

Naravno, Sarah Kay mi je i dalje jako drag motiv i sasvim sigurno ću uskoro napraviti još neke radove, pogotovo što sam sva tri rada prodala! A neki dan napravila sam nešto posve drugačije. Išla sam po prvi put u kućnu posjetu jednoj prijateljici i odlučila sam da to bude nešto s makovima. Napravila sam drvenu tacnu u shabby chic stilu, malu staklenu zdjelicu opet s obrnutim kreklom i jednu posudicu za držanje penkala i olovki običnom salvetnom tehnikom. Prijateljica se jako obradovala i rekla je da motiv nisam bolje mogla pogoditi, jer obožava poljsko cvijeće.

Veliki pozdrav svima koji pratite moj blog. Voli vas Jasna!

Tuga

Moje mame više nema. Umrla je u srijedu, a pokopali smo je sljedeći dan. Godinu i pol nakon tate, otišla je i mama. Kažu ljudi da je podijeljena radost dvostruko veća, a podijeljena bol dvostruko manja. Pokušavam se toga držati i podijeliti tu svoju bol sa svima vama koji posjećujete moj blog.

O lavovima, blizancima i jarcu

Prvo: ovo neće biti kreativni post. Drugo: uopće nisam osoba koja čita horoskope, a svakako ne one dnevne, u dnevnim novinama. Treće: ipak, duboko vjerujem u opće karakteristike znakova. Moja obitelj je peteročlana, od toga su dva lava, dva blizanca i jedan jarac. Pogodite tko je jarac? Pa, naravno ja, a tko bi drugi mogao biti! Za jarce kažu da čvrsto stoje na zemlji, da su preozbilnji, da jako cijene materijalne vrijednosti i novac. Da tek u zrelijim godinama otkriju neke svoje sposobnosti i da su bolji što su stariji, kao i vino.

U kući imam i dva lava, tj. lava i lavicu. Moj stariji sin je lav i mislim da je tipičan predstavnik ovog znaka. Jeste li vidjeli kako se lav ponaša u zoološkom vrtu? Spava, spava i spava i ne možeš ga dočekati da se probudi. Bitno mu je da je njegova griva savršena i da oko sebe ima dosta lavica koje ga gledaju s obožavanjem. I onda se on jedva jedvice digne i kresne koju lavicu. Pa opet spava i spava i spava... I kćerka je lav, tj. lavica i pošto je najmlađa u obitelji,još uvijek ne mogu odrediti hoće li ona biti kao ove lavice oko prevažnog lava, duboko se nadam da neće. Osim lavova, u kući imam i dva blizanca, to su moj muž i mlađi sin. Blizanci su dragi, neozbiljni, simpatični, netko ih treba usmjeravati, jer nisu za neki veliki posao,površni su. S blizancima se možeš smijati, ali ponekad se ta njihova neozbiljnost zna popeti na glavu ozbiljnom jarcu kao što sam ja. Ipak, moj blizanac i ja već uspješno gazimo dvadeset i neku obljetnicu braka, znači da ipak dobro funkcioniramo. Nadam se da nikog nisam uvrijedila ovim postom, jer se ove karakteristike odnose isključivo na moju obitelj... A malo mi i ovo sunce udarilo u glavu...

Kako se riješiti Klimta

Klimta ili voliš ili ne voliš, trećeg nema. Ja ga volim i mislim da njegove slike sasvim sigurno još ljepše izgledaju uživo nego na reprodukcijama. Prošle godine imala sam fazu Klimta kad sam napravila dosta radova i stvarno su mi bili jako dragi, a pogotovo jedna veća kutijica u koju stane takva ista, samo manja. Neki dan sam kupila takve kutijice ponovo i htjela sam napraviti istu kao i prošle godine (jer sam onu od prošle godine prodala), ali samo za sebe.I napravila sam je, ne baš posve istu i nikom je ne dam. Na slici se uopće ne vide pukotine od dvokomponentnog laka (a ima ih, lijepo se raspucalo, vjerujte mi na riječ). A da ne ostane samo na kutijicama, napravila sam jedan rad i na drvenoj pločici. Dodala sam zlatnu šablonu sa strane i nisam sigurna jesam li to trebala napraviti. I tu ima pukotina koje se ne vide, ali dosta su sitne i ispunjene zlatnim prahom. I još jedna zajednička slika : Kako se riješiti Klimta? Tako što potrošiš sve motive koje imaš, to je jedini način. I ja više nemam ni jedan jedincati klimtovski motiv-šmrc, šmrc...